– Danas je jako teško naći radnika koji bi radio neke poljoprivredne poslove. Imamo ljudi sa sela, koji imaju ogromna imanja, a onda plaćaju i duple dnevnice, ali opet omladina jednostavno ne želi da radi. Naime, onda i ne čudi zašto je mortalitet po selima jako prisutan, jer djece i brakova uopšte skoro da više i nema.
Djetinjstvo Marka Ivančana nije bilo uobičajeno. Naime, prvu godinu života proveo je na traktoru dok mu je otac improvizirao krevetić, mijenjao mu pelene i davao mu bočicu. Danas 25-godišnji Marko također vozi traktor i obavlja kućanske poslove.
Od djetinjstva je uključen u sve poslove i procese na farmi mliječnih krava, iako mu je najdraža pozicija na poljima gdje se uzgajaju usjevi za prehranu. Zbog toga je otac napustio farmu u Podravka Goraju i došao kod Marka da više brine o zatvorenom hangaru. Muška telad na farmi mliječnih krava bila je u lošem stanju, ali konj nikada nije i neće jesti teletinu s farme. Nije vegetarijanac, ali definitivno ne smije jesti teletinu.
– Kad sam vidio ove male teladi, nisam mogao ništa učiniti. Lijepo ih je vidjeti – rekao je.
Dok su mnogi iz njegove generacije bježali iz siromašne Podlavine, Marco je donio drugačiju odluku. – Rade 12 sati, a nakon odlaska s posla vraćaju se u svoju malu sobu u četiri zida i jedu koliko mogu. Marco je rekao da su bili živi samo kad su došli kući u posjet, a ostatak života bili su kao zombiji.
Još čudnije zvuči njegova izjava da “vidi budućnost hrvatske poljoprivrede”, iako cestom pokraj farme dnevno prođe barem desetak mađarskih cisterni s mlijekom, a ove se prodaju u Hrvatskoj jer ih nema dovoljno.
- – To nam više ne smeta jer nas je malo, a tržište traži mlijeko. Jeste li znali da je otkupna cijena sada ista kao i 2006. godine kada su se tata Ivica i mama Darinka počeli baviti mljekarstvom? Samo što je četiri kune tada bila dobra, isplativa cijena. Možete zamisliti, dodao je, da su inputi, poput umjetnih gnojiva, nafte, puno jeftiniji.
– Prva serija junica uvezena je iz Nizozemske, bile su mliječno bijele, svidjele su im se i cijena im je bila povoljna. Kažu da se jedna trećina ulaže u sirovine, a dvije trećine je profit. Dvije trećine ljudi izgradilo je farmu koju sam naslijedio, rekao je Marco.
Seoski život koji je volio koštao ga je braka s “gradskom” djevojkom, pa se s 25 godina razveo i postao otac djeteta.
- Markovo imanje prati nove tehnologije, a i sam često putuje kako bi naučio nove tehnologije i “kopirao Zapad”. Uvođenjem robota za mužnju proizvodnja je značajno porasla, a digitalizacija je omogućila bolje evidentiranje i analizu podataka. Zbog toga se ishrana poboljšava i dovodi do najvažnijeg – bolje kvalitete mlijeka. Zbog toga se na prvi pogled čini da nitko ne mari za krave jer se radnice ponekad niti ne vide, prenosi Jutarnji.hr.
Bonus tekst:
Na društvenim mrežama osvanule su ispovijesti jednog našeg inženjera koji je otkrio da u 61. godini života traži posao. Kako je istaknuo, suočio se s ozbiljnim izazovom jer ga, unatoč brojnim natječajima, nitko nije pozvao na razgovor.
– Je li prekasno za 61-godišnjeg inženjera? Prijavio sam se na 20 oglasa i nitko me u tri mjeseca nije pozvao. Zna li netko koliko će trebati čekati odgovor? – zapitao se.
Nadalje je naveo da je diplomirani inženjer tehnike koji se bavi proizvodnjom i razvojem tekućih silikata, građevinskom kemijom, restauracijom spomenika kulture i dr.
No, u komentarima su mu mnogi poručili da će teško naći posao i da bi trebao uživati u tim godinama ako bude imao priliku. Mnogi su istaknuli i kako su današnja vremena potpuno drugačija od vremena kada je možda završio fakultet i tražio posao, zbog današnje umjetne inteligencije i njenog utjecaja na industriju zapošljavanja.
Drugi su pronašli mnoge oglase i proslijedili mu ih u komentarima kako bi mu olakšali traženje posla.
- Seniori sa zavidnim znanjem i karijerama nisu jedini koji ne mogu pronaći posao. Osim toga, postavlja se i pitanje zašto su i osobe starije od 40 godina diskriminirane prilikom traženja posla. U radnom okruženju nije neuobičajeno čuti za nekoga tko više nije zaposlen jer se približava 50. godini. Ne oprašta im se „starost“ niti griješenje.
