Seka Bosanka, koja danas živi na bratovom imanju u Bijeljini, u mladosti je prošla mnoge nedaće. Borila se u stvarima srca i suočavala se s izazovima kako bi je društvo prihvatilo, budući da su prevladavajuće društvene norme nalagale da žena koja ne može rađati treba ostati sama. Seka je među tim ženama. Za razliku od brata koji ima šestoro djece, Seka nikada nije imala priliku da postane majka. Često kaže da bi joj život bio isplativiji i manje izazovan da ima barem jedno dijete.
Prošla je kroz više brakova, ali svaki od njezinih muževa je otišao nakon što je otkrio da ona ne može imati djecu. Trenutno živi na bratovom imanju, bavi se uzgojem goveda i čuvanjem ovaca. Iako ima preko 70 godina, Seka i dalje ulaže veliki trud, obrađuje zemlju i bez zadrške gazduje imanjem. Život na selu nosi brojne izazove, ali ona ostaje odlučna, a o onima koji zaziru od teškog rada nema mnogo toga za reći. “Najviše me frustrira slušanje seljana koji se žale kako nemaju ništa i odbijaju nešto poduzeti. Ako se potrudite, postići ćete rezultate, stoga prestanite gunđati drugima koji se trude.
Najveća joj je smetnja kad sluša seljane kako žale zbog nedostatka resursa dok istovremeno odbijaju prilike za posao. Vjeruje da pojedinci radeći mogu dobiti ono što im je potrebno, a ne da neprestano gunđaju na one koji se trude. Svoju perspektivu prenosi s osjećajem smirenosti, navodeći da se ne brine za budućnost i da joj ništa nije izazovno sve dok je sposobna raditi i ostati aktivna. Dok živi s bratom, jedini prostor koji zauzima je jednokrevetna soba koju joj je on osigurao. Unatoč nedostatku vlastite stoke ili zemlje, ona pomaže bratu u svim njegovim poslovima. “Ne brinem se i nije mi teško.
Dijelim prostor s bratom koji mi je dao sobu, zadovoljan sam. Seka uživa u jednostavnim aktivnostima poput branja gljiva, šljiva ili koprive ljeti, čime osigurava dovoljno hrane da izbjegne glad. „Ne osjećam glad, iako mi život nije osobito radostan. Ljeti skupljam gljive, šljive, koprive, skupljam sve što mogu da ne ostanem bez hrane. Seka je devedesetih doživjela gubitak supruga, ali ističe da joj je najveći izazov u životu bila nemogućnost da ima djecu.
Smatra da bi imati barem jedno dijete bio neprocjenjiv blagoslov. Njezino izvješće o braku prilično je iznenađujuće – otkriva da je sa suprugom živjela samo tri mjeseca. Prije toga se dvaput udavala, ali je bila odbijena zbog borbe s neplodnošću, koja se dogodila u oba njezina prethodna braka. Nažalost, njezin treći brak, u kojem je konačno pronašla radost sa suprugom, bio je kratak jer je on nedugo nakon toga preminuo. “Već sam bila u braku, ali su me otjerali jer ne mogu imati djecu. To se dogodilo dva puta u dvije različite obitelji.
Treći put sam imala dobar život sa svojim mužem, ali on je neočekivano preminuo. Seka je tri godine živjela u Bijeljini sa prvim suprugom. Tijekom tog razdoblja, prevladavajući način razmišljanja u ruralnim područjima nalagao je da žena mora roditi dijete unutar tri godine od braka. Zbog toga je Seka izbačena s imanja, ocijenjena nedostojnom jer nije ispunila očekivanje majčinstva. Očito je da su se žene poput Seke suočavale sa značajnim društvenim normama i pritiscima u ruralnim zajednicama tijekom tog doba.
- Po početku našeg suživota brzo se prijavio u vojsku, ostavivši me samu. Očekivao sam njegov povratak iz JNA, ali kad se vratio, odlučio je otići od mene i preselio se kod susjeda. Naš zajednički život trajao je samo 9 dana. Seka tvrdi da su svi njeni muževi “pobjegli” od nje zbog nemogućnosti da ima djecu. Smatra da je nebitno koliko će još živjeti i hoće li doživjeti još koji dan jer joj, kako navodi, nedostaje obitelj i djeca koji bi joj pružili radost. Seka ne samo da je doživjela kraj svojih brakova, već je izgubila i smisao i sreću koju mnogi ljudi crpe iz obiteljskog života.
Koja su vaša mišljenja na ovu našu današnju priču? Da li ste ikada čuli za neki sličan slučaj? Pišite nam sve u komentarima ispod samoga članka….
