– 3 i 5 maj 2023 godine, u srpskoj istoriji ostaće upisana kao dva najcrnja dana, dani kada su se desili veliki masakri, u kojima je preko 20 mladih života jednostavno nestalo sa lica zemlje. Obje osobe su danas u pritvoru, a nijedna nije dobila kaznu za svoje stravično djelo.
Sa nepunih 18 godina, ova hrabra mlada žena suočila se sa tragedijom bez premca. Na svečanom obilježavanju tragičnih događaja u selima Malo Orašje i Dubona, ona je za Kurir hrabro podijelila svoja najskrivenija razmišljanja.
Prije 4. maja 2023., moje postojanje je bilo prepuno drugarstva, naklonosti, težnji i blaženog odsustva patnje. Međutim, nakon mukotrpnog petomjesečnog boravka u medicinskoj ustanovi, moj jedini fokus je postala nemilosrdna borba za opstanak.
Započela je Andrijana Mitrović (18) iz Malog Orašja kod Smedereva, jedna od 12 teško povređenih mladih osoba, koja je pre tačno godinu dana zadobila teške rane tokom nasilne zabave od strane optuženog Uroša Blažića (21) iz Dubone kod Mladenovca. narativ za Kurir ovim iskrenim riječima.
- U poremećenom nasilnom činu, Blažić je krenuo u krvavo divljanje samo 24 sata nakon tragičnog masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu. Bez ikakvog opravdanja, neselektivno je otvarao vatru na nevine pojedince koji nisu imali nikakve umiješanosti ili obaveze prema bilo kome. Blažić je 4. maja u Malom Orašju i Duboni nemilosrdno oduzeo živote devetoro mladih osoba, a dvanaestorici kalašnjikovima nanio je i prostrelne rane.
Andrijana Mitrović, povodom obeležavanja tragičnog događaja, hrabro prenosi svoje mučno iskustvo za Kurir, prepričavajući prizore koji prkose mašti. Prema njenom sjećanju, ležerno je sjedila u klupi ispred škole u Duboni kada je iznenada izronio razulareni ubica i žestoko ju je napao nožem. Čudom je uspjela preživjeti napad.
Umjesto da se pridružim grupi kod spomenika u Ravnom Gaju u Malom Orašju, odlučio sam da sa dva druga odem u školu u Duboni. Naš cilj je bio da stupimo u kontakt sa našim prijateljima koji su bili prisutni u školi. Ova hrabra djevojka živo se sjeća događaja. Važno je napomenuti da se u školskom dvorištu Dubone održavalo okupljanje mladih pojedinaca, među kojima je tragično izgubio život Dalibor Todorović, kao i Milan i Kristina Panić, koje je takođe zadesila ista sudbina.
Po dolasku, Dača (Dalibor Todorović) se lakomisleno našalio uzvikujući: „Ah, izgleda da su nas Orašari počastili svojim prisustvom, iako je slavlje zamišljeno da se održi u njihovom domu“. Međutim, naše veselje je naglo prekinuto kada je zavikao glas koji nam je naredio da se sklonimo. Iznenadnost situacije zatekla nas je nespremne, a Andrijana, još uvijek vidno potresena, priča: „Nikad nismo očekivali ovako stravičan razvoj događaja.
Bili smo napadnuti, a meci su letjeli u našem pravcu. Osjetio sam žarku bol kada mi je jedan metak pogodio nogu, a drugi probio ruku. Na žalost, moja saputnica Angela, koja mi se pridružila, bila je pogođena u glavu i ispustila prodoran vrisak. Zvuk njenog povika privukao je pažnju našeg napadača i naterao ga da se ponovo okrene prema nama. U tom trenutku, Ivan, ranjeni tinejdžer, hitno je šapnuo Angeli: “Ćuti, vraća se!” Vjeran svojim riječima, naš napadač se vratio i ispalio još jednu vatru na nas. Treći metak je našao svoj trag i pogodio me u leđa. Usred haosa, jasno se sjećam Angelinih tjeskobnih povika: „Krv mi lije iz glave, bojim se da mi život izmiče.
Nakon erupcije pucnjave, ubica je brzo pobjegao sa lica mjesta, ostavljajući Andrijanu fragmentirana sjećanja. Nakon toga je prebačena u bolnicu u Beogradu, gde su se medicinski radnici hrabro borili da joj spasu život tokom nekoliko dana. Prema njenom sjećanju, u protekloj godini je primljena u bolnicu u tri odvojena navrata, ukupno 144 dana pod medicinskom njegom.
Andrijana, sa suzama niz lice, prepričava svoj put kroz bolnicu. Počelo je sa nevjerovatnih 102 dana liječenja, nakon čega su uslijedila dodatna 24 dana, a zatim još 18 dana. Ukupno je provela oko pet mjeseci unutar tih zidova, suočavajući se s malim izgledima za preživljavanje. Iz ove bitke izašla je bez bubrega, jetra joj je potpuno razorena, a slezina i crijeva teško oštećeni. Uprkos ovim ogromnim izazovima, Andrijana ostaje nevjerovatan ratnik.
Otkad je ta monstruozna osoba ušla u moj život, sve se promijenilo. Nekada živahni krug prijatelja koje sam imao se smanjio, jer su mnogi od njih tragično izgubili živote. Utjecaj postupaka ovog čudovišta bio je ništa drugo nego razoran, ne samo za mene nego i za one koji su mi bliski. Čini se da je smrtna kazna nedovoljna da se pozabavi veličinom razaranja koje je prouzročila ova osoba. Razmišljanje o odgovarajućoj kazni postaje ogroman zadatak, a čak me i pomisao da budem u istoj sudnici kao i ovo čudovište tokom predstojećeg suđenja, zakazanog za 23. maj, ispunjava neizvjesnošću.
- Andrijana je tokom masakra doživjela razoran gubitak svoja dva strica po ocu, Petra (25) i Marka Mitrovića (18). Na žalost, nemilosrdno su ubijeni u neposrednoj blizini spomenika u Ravnom Gaju. Osoba odgovorna za ovaj gnusni čin je ista osoba koja je zauvijek promijenila Andrijanin život. Vredi napomenuti da je Marko Mitrović tragično podlegao teškim povredama na licu mesta, dok se Petar hrabro borio za život napornih 50 dana u beogradskoj bolnici, ali je na kraju podlegao povredama.
Posjetiti groblje je bilo nešto za što sam mogao skupiti snagu samo jednom.
Andrijana Mitrović, hrabra osoba, izražava svoju stalnu borbu da shvati odsustvo daljih žrtava nasilja.
Tokom nedavnog razgovora sa prijateljem, tema se prebacila na određenog pojedinca. Moj prijatelj mi je predložio da pitam ovu osobu o ovoj stvari. Međutim, iznenada sam shvatio – ta osoba više nije među živima. Još uvijek nam je teško u potpunosti shvatiti njihovo odsustvo, prihvatiti da više nisu s nama. Pojam njihovog trajnog odlaska nije u potpunosti zabilježen u našim glavama. Andrijana je glasom punim emocija podijelila svoje iskustvo i izrazila svoju tugu. Ona je navela da namerava da poseti Ravni gaj, mesto gde su njena braća i prijatelji tragično izgubili živote. Nažalost, objasnila je da nije bila u mogućnosti da oda počast na njihovim posljednjim počivalištima.
Andrijana, sa suzama koje su joj tekle niz lice, priznaje da je groblje bila samo jednom i da više ne može da izdrži. Ona osjeća nedostatak snage da se suoči s takvim emotivnim zadatkom.
