Šira javnost često se uključuje u rasprave o razlikama između sode bikarbone koja je uobičajeno dostupna u lokalnim trgovinama i “čiste” verzije koja se prodaje i prodaje u ljekarnama, često po znatno višoj cijeni.

Prevladava mišljenje da komercijalno dostupna soda bikarbona može sadržavati male količine aluminija, dok ljekarna nudi alternativu koja navodno ne sadrži aluminij. No, ključno je uvažiti pronicljivost profesorice kemije Ivane Lautarević koja pojašnjava da aluminij nije sastavni dio kemijskog sastava sode bikarbone.

Aluminij nije prisutan u spoju koji se naziva soda bikarbona ili natrijev bikarbonat (NaHCO3). Nastajanje ovog spoja, poznatog i kao Solvayev proces, počinje reakcijom NH3 + CO2 + H2O → NH4HCO3, nakon koje slijedi reakcija s natrijevim kloridom kako bi se proizveo NaHCO3 + NH4Cl.

Važno je napomenuti da aluminij, označen kemijskim simbolom Al, ne sudjeluje u ovim reakcijama. Profesor Lautarević tvrdi da je ideja da soda bikarbona sadrži aluminij više prijevarna taktika za namamljivanje potrošača nego utemeljena na istini. Kako bi se utvrdile razlike, savjetuje pažljivo ispitivanje sastojaka navedenih na kupovnoj i pakiranju “čiste” sode bikarbone. Nasuprot tome, farmaceut Goran Stamenković naglašava da aluminij ne igra nikakvu ulogu u proizvodnji sode bikarbone.

  • Dok djelatnici ljekarne ne mogu provjeriti postojanje nečistoća ili aditiva u procesu proizvodnje, autor priznaje to kao mogućnost. Stamenković tvrdi da namjena sode bikarbone ostaje nepromijenjena, bez obzira na to odakle dolazi iz ljekarne ili trgovine. Međutim, upozorava potrošače da pomno provjeravaju sastav naveden na pakiranju, osobito ako se proizvod reklamira kao “čist” i bez kontaminanata aluminija.

Iako može postojati primjetan nesrazmjer u cijeni između sode bikarbone označene kao “obična” i one označene kao “čista” u drogeriji, čini se da razlika proizlazi iz percepcije i marketinga, a ne bilo kakvih značajnih kemijskih razlika između ta dva proizvoda.

BONUS TEKST

Od davnina su ljekovita svojstva češnjaka prepoznata kao učinkovit prirodni lijek u borbi protiv virusa i prehlada. Osobito ga je važno uvrstiti u svoju svakodnevicu tijekom zimskih mjeseci kada vladaju virusne infekcije.

Opće je poznato da se naš imunološki sustav oslanja na sposobnost tijela da se obrani od utjecaja vanjskih elemenata kako bi se zaštitio od bolesti. Češnjak (Allium sativum) je moćan saveznik u tom pogledu. Češnjak, zeljasta biljka s podzemnom lukovicom i stabljikom visokom do jednog metra, pruža pravu zaštitu. Srećom, češnjak je u našim krajevima lako dostupan za konzumaciju tijekom cijele godine.

Opsežna znanstvena analiza potvrdila je da se češnjak sastoji od približno 200 moćnih spojeva, uglavnom koncentriranih u lukovici, iako se cvijet, stabljika i lišće također koriste u kulinarstvu. Češnjak se može pohvaliti bogatstvom esencijalnih nutrijenata, uključujući adenozin, alicin, aminokiseline, dijetalna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, željezo, enzime, vitalna ulja, jod, kalij, kalcij, selen, sumpor, i fosfora. Ovaj svestrani sastojak može se konzumirati i sirov i kuhan, a služi kao divan dodatak raznim jelima, a ujedno djeluje i kao prirodni konzervans za sprječavanje kvarenja hrane.

Stoljećima u prošlosti, Kinezi su češnjak koristili kao temelj za brojne ljekovite pripravke. Unutar naše tradicionalne prakse liječenja, češnjak ima cijenjeni status univerzalnog lijeka za mnoštvo bolesti.

  • Češnjak, svestrani sastojak, stekao je popularnost kao glavna namirnica u narodnoj kuhinji, služeći i kao jeftina opcija i kao oblik preventivne medicine. Među općom populacijom, češnjak se smatra lijekom za sve, koji ulijeva nepokolebljivo povjerenje. Tijekom povijesti, tijekom izbijanja bolesti kao što su tifus, kolera, kuga, dizenterija i gripa, češnjak se dosljedno preporučivao i koristio kao preventivno i kurativno sredstvo. Posljednjih godina razvijene su i tablete i kapsule s češnjakom za osobe koje možda ne cijene okus i miris svježeg češnjaka.