– Ono oko čega uvijek izbije svađa u jednoj obitelji jeste naslijeđe. Da se to ne bi dešavalo, jednostavno se mora napraviti testament, ili ugovor kod notara da ne bi dolazilo do svađe i povlačenja po sudovima…
Njezini postupci ostavili su obitelj u stanju šoka, što je dovelo do kasnijeg raspetljavanja klupka. Austrijski mediji javljaju kako je obitelj psihički poremećene bake ostala zatečena njezinom iznenađujućom odlukom u vezi s višemilijunskim bogatstvom. Kad je hitno prebačena u bolnicu, umjesto da navede svoju obitelj kao kontakt za hitne slučajeve, baka je iznenađujuće odabrala identificirati vodoinstalatera.
- Radnja koju je poduzela ostavila je obitelj u stanju šoka, što je pokrenulo početak raspetljanog slijeda događaja. Kako izvještava publikacija “Kronen”, supružnik bake je preminuo 2018., ostavivši je bez djece i osjećajući se izolirano. Spomenulo se da je imućna umirovljenica prestala komunicirati s rodbinom, uključujući sestru i potomke. Otprilike godinu dana kasnije, baka je navodno susrela vodoinstalatera koji joj je u početku djelovao ugodno, ali joj je, nažalost, neprestano stvarao poteškoće. Nakon što je sve rečeno i učinjeno, posjed je baka naposljetku prepustila vještom majstoru.
Pravni zastupnici tvrdili su da bi bilo nemoguće da obitelj nadoknadi preostala sredstva nakon što baka premine. Prema riječima stručnjaka za ostavinsko pravo Lorenza Kirschnera, bilo bi iznimno teško utvrditi bilo kakvu krivnju od strane rodbine, kao što je prijevara, prisila ili obmana, posebno kada je riječ o umrloj ženi. Kako prenose mediji, doznaje se da je baka vodoinstalateru oporukom ostavila sve svoje nekretnine, ukupne površine oko 3000 četvornih metara.
Vrijednost nekretnine procjenjuje se na čak 3 milijuna eura. Prema riječima člana obitelji preminule bake, vodoinstalater nije dobio vlasništvo nad nekretninom. Stjecanje značajnog nasljedstva, u iznosu od tri milijuna eura ili više, mogućnost je za koju nisam ni slutio da se može postići bez preduvjeta obiteljskih veza. Prije deset godina donijela sam tešku odluku o prekidu naše veze jer mi je nedostajalo hrabrosti boriti se za nju i pružiti nepokolebljivu podršku u svim okolnostima.
Prije deset godina, moja odluka da prekinem vezu proizašla je iz vlastitog straha i nemogućnosti da je podržim tijekom teškog i zlostavljajućeg razdoblja. Borila se sa zloćudnom bolešću, lišena kose i ranjivosti. Osjetio sam sram, ne samo zbog njenog izgleda, već i zbog svojih postupaka. Zapravo, bježao sam od sebe, projicirao svoje probleme na nju i svaljivao krivnju isključivo na njena pleća. Imali smo snove o izgradnji kuće u blizini oceana, naše živote pomno planirane, ali ja sam sve to sabotirao.
Zamijenio sam je s nekim do koga mi nije bilo stalo, slomio sam svoje srce i izdao povjerenje onih oko sebe. Slučajno sam čula kolegicu kako spominje da se borila pronaći društvo nakon našeg prekida, da se nikada nije udala i izolirala od drugih. Unatoč postizanju osobnog uspjeha, ona je i dalje odsutna iz mog života i ne mogu a da ne osjećam duboko žaljenje za njom. Ja sam bio uzrok njezina uništenja života. Primijetio sam da je nedavno kupila kolibu u blizini oceana. Možda će posjet njoj na tom mjestu pružiti priliku da se sve riješi. Moguće je da bi odustajanje od svih nečasnih radnji potrebnih za naš zajednički život bio mudriji izbor. Doista, možda je tako i najbolje.
