– Vjerujemo da ste do sada jako puno puta čuli priče, kako je neko pojeo obrok, iskoristio gužvu i onda pobjegao iz restorana. Međutim, to su sve u većini slučajeva sitni računi od jednog ili dva obroka. Sljedeća priča koja nam dolazi iz Italije, frapirala je ovoga ponedjeljka cijelu zemlju.
Osoblje talijanskog restorana Bella Ciao, koji se nalazi u Port Talbotu zapadno od Swanseaja, našlo se u nesretnoj nevolji kada je osmeročlana obitelj u petak navečer napustila restoran ne podmirivši račun za svoj skupi obrok.
Gosti večere uživali su u raskošnim odrescima, slatkim desertima i nevjerojatnih 15 boca pića. Konačna suma je iznosila 382 eura, što je otprilike 44.700 dinara. Međutim, kada je došlo vrijeme za podmirenje računa, majka je pokušala platiti štednom karticom, ali je odbijena ne jednom, već dva puta.
Prema izvješćima, navodno je obavijestila osoblje da će njezin sin ostati unutra dok je ona uzimala svoju ‘drugu karticu’, ali se više nije vratila, a nedugo nakon toga dijete je nestalo iz ustanove.
Prema riječima menadžera Tyronea Reesa, čim je stigao do vrata, počeo je trčati. Unatoč želji mog sina da ga potjera, ja sam to odbio. Nakon što su otkrili da je kontakt broj za rezervaciju koji je dala obitelj lažan, restoran je shvatio da nema načina doći do njih jer nisu mogli pronaći nikakve legitimne podatke za kontakt obitelji. Nakon što je video s obitelji podijelio restoran, brzo je postao viralan, privukavši više od 12 milijuna pregleda ljudi iz cijeloga svijeta.
Nakon objave videa, zatrpani su pozivima iz susjednih restorana, a svi su prepričavali slične incidente vezane uz ovu obitelj. U Italiji se čin napuštanja restorana bez podmirenja računa smatra kaznenim djelom, kažnjivim potencijalnom zatvorskom kaznom od dvije godine.
BONUS VIJEST:
U Budvi je u 71. godini života preminuo Brano Mićunović, crnogorski poduzetnik koji je izazvao polemike. Doznaje se da je njegova smrt posljedica dugotrajne borbe s teškom bolešću.
Već dulje vrijeme muče ga zdravstveni problemi, koji su kulminirali nedavnim kirurškim zahvatom. Ozbiljnost njegovog zdravstvenog stanja pokazala se neizmjerno teškim, što je rezultiralo srceparajućim ishodom. Ni predani liječnici koji su doputovali iz Beograda nisu ga uspjeli spasiti, unatoč neumornom trudu.
U carstvu sive zone nijedan značajniji pothvat nije mogao biti ostvaren bez podrške Branislava Brana Mićunovića, koji je u puku važio za kriminalca i cijenjenog „gospodara Crne Gore“. U Crnoj Gori poznata je izreka da u nedostatku kralja ili Tita, Brano je taj koji se obraća za pomoć. Rođen 1953. godine u Nikšiću, Brano Mićunović je oženjen Svetlanom i imaju sina Đorđa i kćerku Andreu. Svetlana je privukla pažnju javnosti kada joj je Prva banka 2012. odobrila pozamašno prekoračenje od 4,6 milijuna eura na osobnom računu, što je bilo vrlo neuobičajeno za račun pojedinca.
Tijekom mladosti Mićunović se boksao i služio kao pripadnik cijenjene 63. padobranske brigade bivše JNA. Sedamdesetih godina pridružio se grupi sugrađana i otputovao u Novi Sad, gdje je studirao ekonomiju i zbližio se s Ratkom Butorovićem, vlasnikom FK “Vojvodina” iz Nikšića. Međutim, njegovo vrijeme na sveučilištu bilo je kratko, jer je ubrzo krenuo na putovanje koje ga je odvelo preko granice. Glavni govornici na ovoj destinaciji bili su pojedinci porijeklom iz istog kraja, među kojima Vlastimir Vlasto Petrović, Dragan Jokso Joksović, Slobo Grbović, Dado Cerović i Ratko Đokić.
Prvotno povezivanje Brana Mićunovića s kriminalnim djelom dogodilo se 1983. godine kada je u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga “INE”. Vjeruje se da je orkestraciju ovog atentata osobno dogovorio Stane Dolanc, bivši major KOS-a, jugoslavenski ministar policije i predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka.
- Nikada nije dokazana navodna umiješanost Mićunovića, njegovog kuma Đorđa Giške Božovića, Dragana Joksovića, Ratka Đokića i Ranka Rubežića u atentat. Zbog sumnji oko ubojstva, Mićunović je posljednje godine 20. stoljeća proveo u Spužu. No, on i njegov prijatelj Zdravko Lopušin na kraju su oslobođeni optužbi za ubojstvo Radovana Kovačevića iz Nikšića u listopadu 2000. godine.
Kazino hotela “Podgorica”, u vlasništvu Mićunovića, bio je mjesto žestoke svađe. U neviđenom činu, optužen je da je ispred Kliničkog centra u Podgorici hicima iz vatrenog oružja ubio već ranjenog Kovačevića. Jedini uvid u Mićunovićev izgled javnost je imala preko novinske fotografije snimljene tijekom suđenja.
Vojislavu Šešelju vlasti su zabranile dolazak na skup u Nikšić.
Proglašeni “gospodar Crne Gore” nikada nije bio vezan ni za jednu političku stranku u Crnoj Gori, iako to ne znači da mu je nedostajao politički angažman. Naprotiv, 1992. godine izrazio je negodovanje prema planu Vojislava Šešelja da sazove stranački skup u Nikšiću, zbog čega su on i njegovi suradnici presretali Šešelja na periferiji grada. Kao rezultat toga, radikalni skup je zapravo osujećen.
Desetljeće kasnije Šešelj ga je optužio za suučesništvo u kriminalnim radnjama i ubojstvu Gorana Žugića, savjetnika za sigurnost predsjednika Crne Gore. Šešelj je dalje ustvrdio da Mićunović ima toliki utjecaj da je on u biti de facto lider Crne Gore, čak premašuje autoritet samog Mila Đukanovića. Imao sam privilegiju osobnog osiguranja Zorana Đinđića.
Još 1999. godine preuzeo je na sebe brigu o sigurnosti Zorana Đinđića, koji je zbog opasnosti u Srbiji potražio utočište u Crnoj Gori. Dobri poznavatelji politike i intelekta u Srbiji rekli bi da je Mićunović lik kojeg poznaju gotovo svi značajniji srpski političari i intelektualci.
Brano Mićunović je za to vrijeme izražavao nevoljkost da govori o svojim postupcima i osobama kojima je pomagao i štitio. Imao je duboki osjećaj gađenja prema samome sebi ako bi otkrio razmjere svoje upletenosti. Toga su dobro znali oni koji su od njega tražili pomoć, ali su brzo zaboravili kad su našli utjehu pod novom vlašću u Beogradu. Mićunović nikada nije tražio priznanje ili zahvalnost za svoja djela jer je smatrao da je njegova uloga beznačajna. No, nije mogao zanemariti činjenicu da su se nekadašnji oporbenjaci, po dolasku na vlast, prema Crnoj Gori odnosili s još većim prijezirom nego prema samom Miloševiću. Bilo je obeshrabrujuće svjedočiti pogrdnom jeziku kojim su Crnogorce opisali kao kriminalce i plaćenike u srpskom demokratskom rječniku, koji je tek kasnije stekao popularnost.
Uspostava bliske veze s Darkom Sarićem bila je značajan aspekt njihova odnosa.
S njim je navodno bio u intimnim vezama Darko Šarić. Nakon izbijanja afere “Balkanski ratnik” u kojoj je zaplijenjena znatna količina kokaina, talijansko tužiteljstvo otkrilo je da je organizacija Darka Šarića iskorištavala postojeću mrežu šverca cigareta uspostavljenu 90-ih godina prošlog stoljeća za ilegalni transport droge.
