– Mnogo je običaja u cijeloj regiji koji su u najmanju ruku čudni. Mi danas govorimo o Srbiji, koja ima popriličan broj ajko neobičnih, a pomalo su i bizarni u jednu ruku.
Mnoštvo je običaja vezanih uz naše podneblje, a iako su mnogi od njih srećom napušteni, još uvijek nose određenu fascinaciju. Bilo da se te tradicije prenose generacijama ili se o njima šapuće u susjednim zajednicama, postoje neke prakse koje je najbolje ostaviti u analima povijesti. Među njima se kao posebno osebujno i pozornosti zaslužuje “mrtvo vjenčanje”.
“Crna svadba”, poznata i kao posmrtna svadba, nevjerojatno je užasan i neobičan običaj koji je nekada bio rasprostranjen u istočnoj Srbiji. Ova posebna tradicija ističe se kao najalarmantnija među svim zastrašujućim običajima i najneobičnija među svim bizarnim praksama. Iako se danas više ne promatra, njegovo postojanje u prošlosti ostaje dokaz njegove uznemirujuće prirode.
- Prema tvrdnji, u vlaškoj zajednici postojao je običaj da se u slučaju smrti neoženjenog mladića njegova vjerenica ili neka druga djevojka iz sela obvezuje vjenčati s umrlim. Ovaj jedinstveni oblik braka važio bi godinu dana, a za to vrijeme bi majka pokojnika bila odgovorna za obavljanje rituala kola na grobu svog sina. Mladić se ukrašava u odijelu, nadopunjenom prstenom elegantno postavljenim na njegovu ruku.
U prošlosti je postojalo vjerovanje da osobe koje su ostale nevjenčane nisu mogle prijeći u zagrobni život i okončati svoje postojanje. Mnoge su kršćanske nacije od tada napustile te neobične tradicije, što ukazuje na to da vjerojatno potječu iz poganskih rituala ili praznovjernih vjerovanja.
Unatoč tome što određene tradicije izazivaju jezu, još uvijek postoje suvremene iteracije. Na primjer, tijekom Dana sjećanja pojedinci donose hranu i piće na groblje u čast preminulih. Osim toga, ožalošćeni voljeni oblače crnu odjeću, dok su pokojnici pokopani u svečanoj odjeći, često popraćenoj vrijednim stvarima. U Srbiji je bio običaj da se neudate djevojke polažu u vjenčanicama ili u lijesovima okićenim u bijelo.
Srbija, nacija koja obiluje običajima, može se pohvaliti izuzetnom tradicijom, s određenim običajima koji osvajaju svojom posebnošću i oštrim kontrastom sa suvremenim moralnim normama. Čak iu današnje vrijeme postoje znakovi da je nekolicina njih odlučila ostati u najudaljenijim regijama, a kao rezultat toga možete se suočiti s pravnim posljedicama.
Bogata srpska kultura prepuna je mnoštva raznolikih običaja koji su možda izmakli znanju mlađih generacija, posebno onih koji žive u urbanim sredinama, dok su se još uvijek vjerno prakticirali u određenim regijama. Nedvojbeno, najzanimljiviji običaji vrte se oko vjenčanja i pitanja vezanih uz intimu. Vrijedno je napomenuti da bi se neki od ovih običaja, ako se danas stupe na snagu, mogli suočiti s pravnim posljedicama.
Hrkanje
- Zatvor, neobična praksa koja uključuje nježne geste poput milovanja i ljubljenja između nevjenčanih osoba, neobičan je običaj. Ova tradicija, poznata kao strndžanje, može se pratiti unazad do doba Turaka i uglavnom se održavala na području Negotinske Krajine.
- U tipičnom vlaškom selu stanovnici bi se često okupljali u špilji osvijetljenoj titrajućom vatrom. U tom zajedničkom prostoru sudjelovali bi u ritualu nježnosti, izmjenjivali poljupce i fizički kontakt. I muškarci i žene sudjelovali bi u razigranoj igri isprobavanja različitih partnera, dok bi navlačili maske. Ova živa tradicija nastavila bi se sve dok svi ne bi iskusili mnoštvo plesnih partnera, ostavljajući ih ugodno iscrpljenima.
Izlasci
Praksa aludira na seksualni odnos između snahe i njezina svekra. Ova tradicija, koja potječe iz slovenskih zajednica, bila je raširena u Pomorju i Vranju, gdje se prenosila s koljena na koljeno. Nastala je iz nužde, jer bi se maloljetni momci ženili odraslim djevojkama, navodeći oca, odnosno svekra, na ispunjavanje bračne dužnosti. Suživot se nastavio sve dok sin nije stasao, što je često rezultiralo rađanjem djece iz ovog osebujnog običaja. Roman “Nečista krv” Bore Stankovića dokumentuje ostatke te prakse.
Sestrinstvo
Fokus je na vezi između udovca i simbola povezanog sa svastikom. Ova posebna tradicija bila je pretežno poštovana u slučajevima kada prethodni supružnik nije imao potomstvo. Povijesni zapisi pokazuju da se ova praksa održala u istočnoj Srbiji sve do sredine 20. stoljeća. Prema tom običaju, udovcu je bilo dopušteno oženiti sestru svoje pokojne žene, pod uvjetom da ona već nije bila udata. Obrazloženje iza ove vrste braka proizlazilo je iz uvjerenja da je majčina sestra najprikladnija za brigu i podršku djeci koja su izgubila biološka majka.
Levirat
Levirat, običaj nalik na sestrinstvo, simbolizira zajednicu žene i brata njenog pokojnog muža. Ova praksa je prevladavala kada par nije imao potomstvo. Levirat, koji se u određenim kulturama smatra zakonskom institucijom braka, nalagao je da brat oženi udovicu kako bi se osigurao nastavak obiteljske loze u nedostatku djece.
Poligamija
Iako su neuobičajeni, postoje dokumentirani primjeri ove vrste braka. Ova tradicija sugerira da muškarci posjeduju privilegiju oženiti više žena. U Vojvodini su takvi slučajevi zabilježeni još u 18. stoljeću. Vrijedno je napomenuti da je ova praksa bila u suprotnosti sa zakonom, što je rezultiralo kaznom za one koji su bili izloženi. Zanimljivo je da su imućni pojedinci bili posebno stigmatizirani u odnosu na ovaj običaj.
