– Za danas jedna tema koja je povezana sa najvećim slikarima u istoriji. Pablo Picasoo je jedan od rijetkih velikana koji je živio u skorijoj prošlosti, u odnosu na Leonarda Da vincija. Njegov ljubavni život je bio jako poseban, i danas govorimo o nekim ženama koje su prošle kroz njegov cijeli život.
Pablo Picasso je bio poznat po svom samodivljenju. Sve žene koje je očarao dijele zajedničku osobinu – pale su pod čaroliju umjetnikovog samostvorenog kulta. Smatrali su ga bogolikim likom i bili su spremni učiniti sve, čak i podvrgnuti se raznim oblicima poniženja, u njegovo ime.
- Dora Mar, poznata i kao Teodora Marković, kćerka arhitekte Josipa Markovića, suočila se sa sličnim izazovima i nije doživjela bolje ishode. Njeno odrastanje je bilo obilježeno stalnim kretanjem, odvajanjem od roditelja u Argentini i odgojem bake i djeda u Francuskoj, zbog čega je doživjela fragmentirano djetinjstvo bez stabilnog doma.
S licem nebeske milosti i duhom ranjivog stvorenja, procvjetala je u ljepotu koju je mučila nesigurnost, vječno iščekujući lovčevo oružje koje će ispaliti. Mučili su je anksioznost i depresija, jer je lako uronila u dubine drugih, gubeći sopstveni osećaj sebe.
- Možda bi, da je izabrala drugačiji put u životu, naišla na tračak radosti. U tom trenutku ukrstila se sa Pikasom… i od tog trenutka nadalje, to je bio ogroman talas tuge. Teodora Marković, poznata po svojoj jedinstvenoj i introvertnoj prirodi, prirodno je gravitirala zadivljujućem svetu umetnosti. U početku je studirala slikarstvo u Parizu, a na kraju ju je privukla oblast fotografije. Oni koji su je poznavali tokom tog vremena potvrđuju njen izuzetan talenat, posebno u oblasti portreta. Uronjena u živu umjetničku i poetsku zajednicu Pariza, postepeno je stvorila svoje mjesto kao cijenjena umjetnica.
Godine 1931., kao mlada od dvadeset četiri godine, pokazala je izuzetnu hrabrost osnivanjem sopstvenog studija u Parizu. U znak sećanja na ovaj značajan korak, donela je hrabru odluku da usvoji umetnički pseudonim – Dora Mar – koji ne samo da je dodao dašak elegancije, već je i njeno ime učinio nezaboravnim.
Susret Picassa i Dore nije bio puka slučajnost. Godine 1936. Dora je namjerno odlučila da se sastane sa renomiranim i idiosinkratičnim umjetnikom na terasi kafića u Parizu. Picassova slava proširila se i izvan njegovih umjetničkih vještina, obuhvatajući njegove burne ljubavne veze i trag slomljenog srca koji je ostavio za sobom.
Dora, svjesna Pikasovog prisustva u blizini, dokono se igrala nožem, odsutno ga gurajući među prstima čekajući okupljanje sa prijateljima. Nije ni znala da će se ovaj susret na kraju pokazati kao sudbonosni.
U određenom trenutku umjetnica je doživjela nezgodu, nehotice je nožem probola prst. Krv je počela da curi. Picasso je bio opčinjen neukroćenom privlačnošću koja je bez napora plesala na oštrici noža, a pogled na krvlju natopljenu elegantnu rukavicu gotovo je pobudio osjećaj ushićenja u njemu. Koristeći maramicu, zaustavio je tok Dorine krvi i pažljivo spremio rukavicu u džep. Kažu da ga je njegovao kao najmoćniji talisman u svom studiju do svojih posljednjih dana.
Pogledi su im se sklopili, izazivajući nalet intenzivne želje i neodoljive privlačnosti. U tom trenutku, Dorin svijet se suzio samo na njega, izjedanu sveobuhvatnom strašću. Isto tako, Pablo se fokusirao isključivo na nju… barem na kratko vrijeme.
Slutnja koja uključuje nož nagovještavala je burnu i daleko od harmonične veze između Dore i Picassa. Uprkos značajnom jazu u godinama od skoro tri decenije, umetnik je već sakupio mnoštvo romantičnih eskapada, uključujući neuspelu vezu sa balerinom Olgom Hohlovom i vezu sa zadivljujućom Marijom Terezom Valter, koja mu je bila muza. Od trenutka kada su se ukrstili, Picasso i Dora Mar su se upustili u strastvenu aferu. Umjetnik je otkrio svjež izvor inspiracije i nije mogao obuzdati svoje uzbuđenje zbog zadivljujuće prisutnosti koja je sada krasila njegovo postojanje.
Sudbinski susret između dve strastvene osobe morao je da se dogodi, a odvijao se u samim okvirima Pikasovog studija. Kao što se i očekivalo, između Dore i Marije izbila je bura gorkih riječi i fizičkih svađa koje su kulminirale burnom tučom. Primjetno je da je umjetnik izvukao zadovoljstvo iz ovog haotičnog spektakla.
Izrazio je nadu da će superiorni pojedinac izaći kao pobjednik. U tom konkretnom sukobu, Dora je bila ta koja se pojavila kao superiorni izbor. Nakon svađe, odlučila je da živi u Picassovom stanu. Shodno tome, Marija Tereza je bila primorana da napusti prostorije, vodeći sa sobom njihovu ćerku Maju, kojoj je otac bio Pikaso.
Picassova slika “Borba u kavezu” ovjekovječuje sukob između dvije žene, pri čemu crna golubica predstavlja Doru Mar koja nadvladava i pobjeđuje bijelu pticu koja simbolizira Mariju Terezu.
Picasso se pokazao kao prilično posesivan saputnik, želeći Dorinu nepodijeljenu pažnju i pozivajući je da napusti svoju strast za fotografijom u korist slikanja. Na kraju, Dora je podlegla njegovim zahtevima, napuštajući svoj jedinstveni i inovativni pristup i umesto toga stvarala je slike koje su samo imitirali Picassov prepoznatljiv stil.
Na pogoršanje psihičkog stanja Dore Mar uticale su česte svađe sa ljubavnikom, koji se umorio od nje i, kao i ranije, zainteresovao se za druge žene. Uz to, njena nemogućnost da zatrudni dodatno je pogoršala njeno stanje.
Slično Mariji Terezi, Dora Mar se takođe morala suočiti sa stvarnošću da je Picasso otkrio mlađu ženu koja ga je očarala. Otišao je od nje da bi bio sa Fransoaz Žilo, 40 godina mlađom slikarkom. To se dogodilo 1943. godine, iako je njihova veza trajala s prekidima do 1945. godine.
