Za nastavak našeg današnjega članka donosimo jednu jako zanimljivu, ali kratku temu, u kojoj govorimo o tome, koje je najtužnije muško ime u Pravoslavnom kalendaru. Naime, neko i da to ime svome djetetu, a nije svjestan njegovoga značenja…
Mnogi roditelji nisu svjesni stvarnog značaja raznih imena. Dolazak djeteta na svijet predstavlja značajan trenutak za svakog roditelja. Odabir imena može biti gorko-slatki izazov jer su mogućnosti ogromne, što odluku čini posebno teškom u današnjem svijetu. Pitanje je odabrati tradicionalno, moderno, kratko ili dugo ime. Mnogi roditelji ne shvaćaju stvarni značaj imena koja su odabrali za svoju djecu. Prilikom odabira imena za svoje dijete, bilo da je riječ o dječaku ili djevojčici, roditelji često uzimaju u obzir trendove, tradiciju ili vlastite sklonosti, a mnogi odvoje vrijeme da potraže značenje imena prije nego što konačno odluče.
Ako se nađete u ovoj situaciji, možda bi bilo mudro kloniti se imena koja imaju nesretnu prošlost. Ime Nenad potječe od glagola koji znači “nadati se”, ali s negacijom, što u prijevodu znači “biti iznenađen”. Ovo ime obično se daje djeci koja dolaze na svijet “neočekivano” ili “iznenada”, često od strane roditelja koji ih ili ne žele ili nisu spremni za njihov dolazak.
Dodatni tekst:
Anđelka Petrović predaje srpski jezik u Matematičkoj gimnaziji i veoma je posvećena svom poslu. Tijekom pandemije stekla je priznanje najboljeg online predavača. Cilj joj je učiniti svoje satove inovativnim i kreativnim, a njezin Instagram račun @just_srpski privlači tisuće pratitelja.
Obrazovna zajednica diljem svijeta prepoznala je Anđelkinu stručnost, što je dovelo do dobivanja Fulbrightove stipendije koja ju je upoznala sa svježim idejama i metodama kako za stjecanje tako i za dijeljenje znanja. Naime, ona je među 35 odabranih edukatora koji će sudjelovati na cijenjenoj konferenciji koju organizira Nobelov odbor. Poznata pedagoginja na društvenim mrežama otvoreno priča o svojim iskustvima u školi, ali i aspektima svog osobnog života. Otvoreno priznaje da više poteškoća nailazi s roditeljima nego s učenicima. Njezina jučerašnja objava pod naslovom “Neostvarena kao majka” odjeknula je među brojnim čitateljima.
Od trenutka kada sam počela razmišljati o roditeljstvu, bojala sam se da ću biti neadekvatna majka. Zamišljala sam sebe kao jednu od onih žena koje kažu svom djetetu: “Znaš li za što sam sve žrtvovala da te donesem na ovaj svijet?” – kao da je dijete tražilo da se rodi. Srećom, sve dolazi na svoje mjesto, vođeno višom silom. Zbog toga se smatram dobrom učiteljicom i privlačnom tetom. Roditeljstvo je, po mom mišljenju, najznačajnija profesija na globalnoj razini i u toj ulozi nema mjesta pogrešci, kako se to često govori. U mom obrazovnom okruženju…
Danas sam uspio doći do majke koja je ignorirala moje mailove i poruke o izostanku djeteta iz škole. Veli, njezin sin, već nekoliko dana nosi isprike u ruksaku, ali još uvijek ne ide u školu. Osjećao sam mješavinu boli i zabave jer sin ove majke tri godine zaredom nije donio bilježnicu, olovku ili knjigu u školu. Kao rezultat toga, nema ni ruksak — što bi stavio u njega? Opravdanja? Majka se kloni odgovornosti pokušavajući prebaciti tu tešku težinu na moja ramena. Prošle godine sam dobio roditelje — mamu i tatu. Stalno zajedno posjećuju događanja “otvorenih vrata”. Njihov problem se vrti oko loših ocjena, dok je mene briga osjećaj bola kod djeteta.
Oni dijele svoju priču, a ja svoju, ali nema razgovora, što rezultira nikakvim napretkom. Izražavam svoje frustracije svojoj prijateljici koja podučava komunikaciju. Kad sam je upitao kako roditeljima dobrobit djeteta može biti manje važna od ocjena, gorko se nasmijala. Napomenuo sam da će se ocjene poboljšati kao i dijete. Podijelila je sa mnom uvid: kada ocjene nedostaju, problem se često percipira kao pripadnost školi i učitelju. Suprotno tome, ako je dijete loše, temeljni problem obično leži kod kuće.
- Mnogi roditelji nerado prihvaćaju odgovornost ili priznaju svoje nedostatke, odlučujući umjesto toga okriviti mene i tražiti nekoga koga će smatrati odgovornim unutar školskog sustava. Iako se to može činiti neobičnim ili s namrštenjem, tješi me činjenica da nisam roditelj. Roditeljstvo je nedvojbeno najznačajnija uloga koju netko može imati. Jako sumnjam u svoju sposobnost da učinkovito ispunim tu ulogu. Dijete zaslužuje bolje od toga da ima siromašnog roditelja, pogotovo jer oni nisu ni tražili da nastanu.
