U bivšoj Jugoslaviji Slobodan Penezja Krcun istaknula se kao hrabra osoba koja je osporila apsolutnu vlast Josipa Broza Tita. Unatoč Titovoj nadmoći nad cijelim narodom, njegova politika “bratstva i jedinstva” zapravo je stvorila osjećaj harmonije među različitim nacionalnostima i pridobila divljenje vođa drugih zemalja.
Krčun, poznata ličnost, utjelovljuje nepokolebljivi revolucionarni duh i predanog oca poznatog po osnivanju legendarnog Odjeljenja narodne zaštite u Srbiji. On je boem, vojnik i kompleksna osoba dubokih osjećaja, privržena komunizmu i donekle nacionalizmu. Ovaj višestruki opis točno odražava Krčunov karakter, koji je nepokolebljivo odan Srbiji.
Smrt ispunjena tragedijom:
6. studenoga 1964. Krcunov život naprasno se ugasio na Ibarskoj magistrali u Šopiću kod Lazarevca, u tragičnoj prometnoj nesreći. Dok se u službenom objašnjenju nesreća pripisuje skliskoj cesti izazvanoj jakom kišom, pojavila su se neprovjerena nagađanja koja upućuju na potencijalnu upletenost u nesreću. Ove glasine, iako im nedostaju konkretni dokazi, uporno kruže ostavljajući za sobom neizvjesnosti. Neki čak sugeriraju da je Josip Broz Tito možda naručio Krcunovo navodno ubojstvo zbog njegove otvorene lojalnosti prema Srbima.
Nepokolebljiva predanost nizu uvjerenja:
Krcun je bio primjer hrabrosti i nepokolebljive predanosti svojim uvjerenjima. Brojni autoriteti se slažu da je svojim djelima pokazao ogromnu hrabrost. Unatoč tome što se često nalazio u neugodnim situacijama, ostao je odlučan i nepokolebljiv u svojim uvjerenjima.
Veza s Titom:
Dinamika između Krcuna i Tita bila je višestruka. Unatoč svom službenom položaju u Titovoj vladi, Krcun je pokazao izuzetnu razinu autonomije i hrabrosti osporavajući Titove odluke kad god je smatrao da nisu u skladu s najboljim interesima Srbije. Njihov odnos, iako obilježen trenucima neslaganja, također je pokazao duboki osjećaj uzajamnog divljenja i zajedničke povijesti.
