Riječi koje roditelji odluče izraziti mogu značajno utjecati na emocionalni i mentalni razvoj njihovih sinova. Povjerenje se potiče kroz podržavajuće i ohrabrujuće komentare, dok negativne primjedbe mogu dovesti do dugotrajnih štetnih učinaka. Psihologinja Eliza Presman ističe tri izraza kojih bi se roditelji trebali kloniti kako bi osigurali zdrav razvoj svojih sinova.
“Zašto ne možeš oponašati svog brata ili sestru?” Ovo pitanje može kod djeteta stvoriti dubok osjećaj neadekvatnosti. Djeca često osjećaju pritisak u odnosu na svoju braću i sestre, što potiče osjećaj manje vrijednosti. Učinci takvih izjava mogu uključivati: Smanjeno samopoštovanje: dijete bi sebe moglo smatrati manje značajnim i nedostojnim. Rivalstvo među braćom i sestrama: Umjesto promicanja ljubavi i podrške, ovi komentari mogu rađati natjecanje i neprijateljstvo.
Dijete se može boriti s osjećajima neprikladnosti, uvjereno da ne može ispuniti očekivanja svojih roditelja. Primjedba poput: “Nikad ništa nećeš postići” može biti duboko demoralizirajuća. Umjesto da motiviraju dijete, takve izjave mogu potaknuti osjećaj nemoći i nedostatnosti. To može rezultirati gubitkom motivacije, gdje dijete prestaje slijediti ciljeve, vjerujući da su svi napori uzaludni.
Štoviše, dijete može doživjeti osjećaj bespomoćnosti, što ga navodi na pomisao da nema kontrolu nad svojim životom i postignućima. Utjecaj negativnih povratnih informacija može ozbiljno narušiti djetetovo samopoštovanje i samopouzdanje. Izjave poput: “To je samo šala, stoga prestani biti tako osjetljiv”, omalovažavaju djetetove emocije, što može dovesti do uvjerenja da su njegovi osjećaji trivijalni ili prenaglašeni. Kao posljedica toga, emocionalna izolacija može nastupiti kada dijete prestane dijeliti svoje osjećaje.
Štoviše, smanjeno razumijevanje emocija može spriječiti razvoj empatije i emocionalne svijesti. Dijete se može osjećati nevoljeno ili neprihvaćeno zbog svojih emocionalnih iskustava. Kada roditelji prekore svog sina kod kuće, njihov bijes je očit. Fotografija snimljena u studiju sažima emocionalnu dinamiku unutar obitelji. To uključuje teme ljudskih emocija, borbe u djetinjstvu, međuljudske sukobe, obiteljski život i odnose.
Bitno je da roditelji koriste pozitivan i ohrabrujući jezik umjesto negativnih fraza, jer ovaj pristup potiče samopouzdanje i emocionalnu otpornost. Evo nekoliko primjera: “Svaki pojedinac posjeduje svoje osobite osobine. Ova izjava potiče dijete da prizna i cijeni svoje jedinstvene kvalitete umjesto da se uspoređuje s braćom i sestrama. “Vjerujem u tebe i tvoje sposobnosti.
Poticanje djeteta da vjeruje u vlastite sposobnosti može povećati njegovu motivaciju i povećati samopouzdanje. Osim toga, prepoznavanje i uvažavanje djetetovih osjećaja je ključno jer potiče emocionalnu inteligenciju i podržava učinkovitu komunikaciju. Psihologinja Eliza Presman ističe važnost vođenja računa o jeziku kada komunicirate s djecom.
Negativni izrazi mogu nanijeti trajnu štetu djetetovom emocionalnom zdravlju i samopouzdanju. Korištenjem pozitivnog i ohrabrujućeg jezika roditelji mogu odgajati svoje sinove da postanu samopouzdane, emocionalno stabilne i sretne osobe. Za njegovanje čvrstog odnosa i omogućavanje optimalnog razvoja kod djece ključna je učinkovita komunikacija prožeta ljubavlju, razumijevanjem i podrškom.
