– Slijedi jedna priča, oja je postala i javna tajna u doba Jugoslavije. Svakako da se ovo odnosi na period od prije 1980 godine, i dana kda je preminuo Josip Broz Tito. Govorimo o vicevima i pošalicama, koje su se tada u narodu pričali o trenutnoj vlasti i samom Josipu Brozu Titu.
Goli otok, poznata kaznionica za političke neistomišljenike u doba SFRJ, predmet je opsežnih rasprava, no ostaje obavijen velom tajne. Pravi opseg njegove povijesti i poslovanja ostaje uglavnom neotkriven. Nebrojeni pojedinci našli su se zatvoreni na ovom izoliranom otoku iz naizgled bezazlenih razloga, poput zbijanja šala, pjevanja pjesme ili jednostavno bili na krivom mjestu u krivom trenutku. S nepune 22 godine, žena Lebl, nova novinarka, prošla je dugu, dvije i pol godine tamnovanja na Golom otoku zbog angažmana u poznatoj pjesmi “Druže Tito ljubičice bijela” spjevanoj u čast Josipa Broza.
- Tijekom tog razdoblja bile su dostupne ograničene informacije o dotičnoj osobi, Židovki porijeklom iz Beograda. Međutim, nametnuta su stroga ograničenja u dokumentiranju njezinog boravka na Golom otoku. Usamljeni članak koji je Politika objavila 2013. malo je rasvijetlio njezinu priču. Podsjećamo, u Politici je bila zaposlena sve do uhićenja, koje se dogodilo nakon što je u redakciji podijelila vic o Josipu Brozu Titu.
Žena Lebl je u redakciji podijelila vic koji joj je jednom ispričala kolegica. Radilo se o tome da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju cvijeća s golemom ljubičicom od 100 kilograma, pozivajući se na popularnu pjesmu “Druže Tito, ljubice bijele, voli te sva mladost”. Međutim, nakon što je ispričala šalu, Žena Lebl se suočila s neočekivanim napadom dviju osoba. Optuživali su je da je govorila protiv Tita i da nije objavila izvor kontroverzne šale, nazivajući ih narodnim neprijateljem. Prebacivali su je u razne zatvore, počevši od Glavnjače UDB-e, zatim logora Ramski rit, zatim Zabela i Grgura na Golom otoku.
Tijekom vremena koje je provela u ovih pet zatvora, od travnja 1949. do listopada 1951., suočila se s nemilosrdnim pritiskom da se odrekne svojih uvjerenja i prizna svoje navodno zlodjelo. Zbog toga je izbačena iz “Udruge novinara”. Brat Saša po izlasku se osvrnuo na njezin izgled, usporedivši je s onima koji su preživjeli strahote Auschwitza. U Beogradu je nedostajalo empatije prema povratnicima s Golog otoka, osim u krugu uže obitelji. Činilo se da je jedina moguća opcija emigrirati u Izrael. Unatoč brojnim preprekama, uspjela je dobiti putovnicu i nakon prolaska kroz Italiju na kraju stigla u Haifu.
Tijekom boravka u Jeruzalemu u proljeće 1986. imala je slučajan susret s Danilom Kišom. Njihov razgovor dobio je neočekivani smjer kada im se pridružila Eva Nahir Panić, bivša zatočenica Golog otoka. Dok je Eva iznosila svoja mučna iskustva s Golog otoka, Kiš je ostao zatečen šokantnim činjenicama. Tek tada je otkrio Ženinu vlastitu povijest na tom užasnom mjestu. Prije ovog susreta, spisateljica nije znala o Ženinom boravku u ženskom logoru u Golom. Kiš je bio uvjeren da njezina priča zaslužuje biti snimljena u dokumentarnom filmu.
Ovo otkriće kasnije je izašlo na vidjelo kroz seriju “Goli život” redatelja Aleksandra Mandića. Serija, koja je emitirana u četiri epizode od 12. do 15. veljače 1990. godine, stigla je do publike diljem Jugoslavije i objelodanila ovu značajnu činjenicu. Kiš, koji nažalost nije poživio dovoljno dugo da svjedoči seriji ili ishodu svoje sugestije, potaknuo je Ženu da sinopsis pretoči u knjigu. Publikacija pod nazivom “Ljubičica bela” postigla je status bestselera u Izraelu, dok su u Srbiji te iste 1990. godine objavljeni rezultati njezina istraživanja.
Na njegovim stranicama prepričala je stravične muke koje je proživjela u logoru, rasvijetlivši činjenicu da mnogi nisu bili svjesni prisutnosti žena na takvim mjestima, prenosi Politika. U svojoj knjizi Žena Lebl iznosi citat koji govori o dubokom razumijevanju vrijednosti vode koju mogu shvatiti samo oni koji su iskusili istinsku žeđ. Citat služi kao svjedočanstvo goleme tjeskobe, muke i degradacije koje je Žena Lebl proživjela tijekom svog života. Rođena 1927. u Aleksincu, a od 1933. nastanjena u Beogradu, Žena Lebl posvetila se istraživanju do samog kraja.
