Nužnost i dužnost odlaska u crkvu i sudjelovanja u nedjeljnoj liturgiji istaknuo je otac Predrag Popović. Razjasnio je temeljnu narav postojanja, koja je ukorijenjena u Kristu i stoga zahtijeva i molitvu i zajedništvo.
Đavlova lukava prijevara leži u uvjeravanju ljudi da mogu postojati odvojeno od crkve, da mogu održavati vezu s Bogom bez odlaska u crkvu ili sudjelovanja u pričesti. No, incident na putu za Emaus služi kao neosporan dokaz da ta ideja jednostavno nije ostvariva. Sami apostoli nisu mogli prepoznati Krista bez Crkve. Kao pobožni pojedinci koji vjerno pohađaju crkvu i sudjeluju u liturgijskim praksama svake nedjelje, došli smo do potpunog razumijevanja ove istine. Zbunjuje nas pokušaj razumijevanja onih koji odluče ne ići u crkvu. Kako provode nedjelje? Kakav značaj za njih ima nedjelja? Kako oni uopće mogu ploviti kroz život bez crkve? Ova pitanja često postavljaju djeca koja se bore da shvate koncept. Za nas je Krist sama bit našeg postojanja i bez Njega život gubi smisao.
U nadolazećim smjernicama pružamo podsjetnik o prikladnoj odjeći za odlazak u crkvu i također opisujemo pravilan postupak za podvrgavanje krštenju.
Tražite smjernice o prikladnoj odjeći za odlazak u crkvu? Otac Predrag Popović nudi svoje stručne savjete kako se odjenuti za ovu svetu prigodu.
Kada idu u crkvu nedjeljom, uobičajeno je da vjernici nose živahnu odjeću. Kao svećenici, također se pridržavamo ove tradicije, odlučujući se za svijetle nijanse poput bijele ili zlatne. Ova praksa simbolizira Kristovo uskrsnuće, važnu prigodu koje s radošću obilježavamo. Otac Popović potiče sve vjernike da prilikom posjete crkvi u svoj ansambl uvrste bijeli dodatak.
Način na koji se odijevamo i predstavljamo igra značajnu ulogu u našem cjelokupnom izgledu.
Kad idete u crkvu, važno je prikladno se odijevati, suzdržavati se od otkrivanja golih mišića, žvakanja žvakaće gume, šminkanja koje privlači pažnju, micanja ruku izvan džepova, znatiželjnog promatranja suvjernika i glasnog smijeha ili razgovora. Pristojna odjeća ne bi trebala uključivati kratke suknje, kratke hlače, dekoltirane majice ili provokativnu i konfrontirajuću odjeću.
Prilično je zapanjujuće da se pojedinci propuštaju raspitati o prikladnoj odjeći kada idu u kazalište ili posjećuju prijatelje, ali kada je riječ o posjetu svome Gospodinu i Spasitelju i sudjelovanju u Njegovom Svetom Stolu, gdje im je darovan dar života, oni se bave nepotrebne rasprave i rasprave u vezi prikladnog odijevanja. Zapravo, ovo se pitanje često potpuno zanemaruje i ne pridaje mu se pažnja koju zaslužuje.
Korištenje mobitela unutar crkve je strogo zabranjeno. Slično kao što se pridržavamo određenih kodeksa ponašanja u svojim domovima i domovima drugih, ova pravila postoje da potaknu osjećaj lakoće, uzajamne radosti, poštovanja i ljubavi unutar zajednice. Sasvim je prirodno i shvatljivo da ta načela nosimo u hram, dopuštajući sebi da budemo autentični i izbjegavajući pretvaranje ropstva. Čineći to, možemo osigurati da duh ljubavi i molitve ostane nesputan. Ključno je, međutim, da hramu ne pristupamo nemarno, oholo ili s nepoštovanjem, jer je to svetinja koja zaslužuje poštovanje.
Na koji se način podvrgavamo sakramentu krštenja?
Znak križa daje svetost svakoj svetoj radnji i molitvi. Krštenje se obavlja spajanjem palca, kažiprsta i srednjeg prsta desne ruke, dok se mali i domali prst skupljaju u dlan.
Prikaz Presvetog Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga – simboliziraju tri spojena prsta. S druge strane, dvojnost Kristove naravi, božanske i ljudske, simboliziraju dva prsta na dlanu. Kako bismo posvetili svoj um Bogu, počinjemo dodirivanjem čela s tri spojena prsta i izgovaramo sljedeće riječi:
Dok izgovaramo riječi “U ime Oca”, stavljamo ruku na područje ispod prsa, prinoseći svoje srce Bogu. Nastavljajući s “i Sin”, nastavljamo dodirivati svoje desno rame, a zatim lijevo, posvećujući svoju snagu Bogu. Na kraju završavamo zazivom „i Duha Svetoga.
Naš zaključak obilježen je riječju “Amen”, koja označava želju da se stvari odvijaju kako je rečeno.
Obavljanje ishitrenog i nepotpunog krštenja, simboliziranog improviziranim potezima u obliku malog romba, ne samo da je nekorektno, već predstavlja i zlouporabu svetog rituala iz praznovjernih pobuda.
Ispravno čineći znak križa, sposobni smo posvetiti cijelo svoje biće, donoseći svetost na sebe. Ova sveta gesta služi otklanjanju nečistih utjecaja i služi kao dokaz naše nepokolebljive vjere u Boga i Uskrsnuće, besprijekorno isprepleteno s našim molitvama.
