– Goran Ivanišević je definitivno jedan od najkontroverznijih tenisača koji su se ikada pojavili na ovim prostorima. Preko 300 reketa je slomio reket u karijeri, što dovoljno govori o njegovom temperamentu, i kakav je on čovjek zapravo.
U prijelomnom trenutku Goran Ivanišević, proslavljeni hrvatski tenisač i bivši trener Novaka Đokovića, prvi je put javno progovorio o hrabrom bijegu hrvatske tenisačice Mirjane Lučić-Baroni iz ruku oca nasilnika. Mirjana Lučić-Baroni, izvanredno čudo rođeno 9. ožujka 1982. u Dortmundu, na svom je putu nailazila na neprestane prepreke. Pokazujući izvanrednu vještinu s reketom od malih nogu, pobudila je velika očekivanja za svoju budućnost. Nakon što se s obitelji preselila u Makarsku, ulogu usmjerivača njezine karijere preuzeo je otac Marinko.
Krenuvši na nesvakidašnje putovanje u dobi od 15 godina, Mirjana je zaronila u sferu profesionalnog tenisa i izašla kao pobjednica na WTA turniru u Bolu 1997. Tijekom finalnog meča u Strasbourgu imala je nevjerojatnu priliku sučeliti se s legendarna Štefi Graf, ostavljajući gledatelje bez sumnje da joj je suđeno da godinama vlada teniskim svijetom.
- Upisujući povijest sa samo 15 godina i 10 mjeseci, Mirjana je, uz Martinu Hingis, ostvarila značajan trijumf na Australian Openu 1998. Njihova pobjeda u Melbourne Parku bila je izvanredan podvig, jer nitko nikada nije osvojio naslov na takvom natječaju dob. Pojava talentiranog teniskog čuda iz veličanstvenog dalmatinskog grada izazvala je ogromno oduševljenje u cijelom svijetu. Godine 1999. ponovno je trijumfirala u Bolu, učvrstivši svoju poziciju rekorderke postavši najmlađa osoba koja je sa svojih 16 godina uspješno obranila naslov.
Te je godine njezino prikazivanje vještine i talenta na terenu Wimbledona bilo doista iznimno. Uspjela je zadiviti gledatelje pobjedom nad renomiranom Monikom Seleš i plasmanom u polufinale. Nažalost, njezino izvanredno putovanje završilo je uzbudljivim mečom u tri seta protiv Štefi Graf, koji je rezultirao njezinim porazom. U vremenima dubokog očaja, kada se život pretvara u mučno iskušenje Svjetska zajednica, ali i Hrvatska, uzdrmana je zapanjujućim otkrićem…
Otkrivajući mučnu istinu, otkrilo se da je njezin otac, koji je trebao biti skrbnik i hranitelj obitelji, zapravo bio opresivna figura koja im je nanosila zlo . S hrabrošću kao saveznikom, Goranu Ivaniševiću povjerila je jezive priče o fizičkom nasilju koje je proživjela, o očevoj agresivnosti i zastrašujućim prijetnjama smrću s kojima se susrela njezina majka. Uz Goranovu pomoć, Mirjana je s majkom, dvije sestre i dva brata našla utočište na periferiji Zagreba dok su strpljivo čekali da im se odobri zahtjev za političkim azilom u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon što su pribavili potrebnu papirologiju, naoružani stražari otpratili su ih do zračne luke, označivši početak njihovog putovanja prema New Yorku. Cijeli slijed događaja odvijao se poput zanosne priče koja podsjeća na filmsku uspješnicu. Goranu je Mirjana odala priznanje za ključni doprinos u spašavanju njezina života te mu izrazila svoju vječnu zahvalnost. Mirjana priznaje da bi nepopustljivo zlostavljanje koje je proživjela u dobi od 15 godina vjerojatno nagnalo 98 posto pojedinaca u sličnim okolnostima da potraže psihijatrijsku pomoć.
- Ipak, uspjela je pronaći utjehu i izbjeći kaos, ponajviše zahvaljujući nepokolebljivoj hrabrosti svoje majke Anđelke. Otpornost njihove obitelji, predvođene njezinom majkom, poslužila je kao ujedinjujuća snaga, jer je Mirjana priznala da se sama ne bi mogla oduprijeti draži očaja. Ovo formativno iskustvo odigralo je ključnu ulogu u njenom oblikovanju u odlučnu i utemeljenu ženu kakva je danas. Prijelomnim potezom Ivanišević je donio odluku da se prvi put javno pozabavi ovom temom.
Unatoč protoku vremena, moja naklonost prema Mirjani ostaje jaka i naša veza je cijenjena. Prošlo je dosta vremena otkako su nam se putevi posljednji put ukrstili, ali ako bismo se ponovno sreli, nesumnjivo bi uslijedili topli zagrljaji. Ti trenuci, duboko urezani u moje sjećanje, imaju neizmjerno značenje koje se ne može zaboraviti. Iako nisu bili osobito ugodni, sjećam ih se sa živom jasnoćom. Nisam joj spasio život; Jednostavno sam ponudio pomoć u tom konkretnom slučaju jer sam bio prisutan i mogao to učiniti.
Zahvalan sam što je sve ispalo dobro, usrećilo ju i otvorilo joj put za nevjerojatan uspjeh, rekao je Ivanišević u intervjuu za Večernji list. Po dolasku u Ameriku, muke nisu prestale, jer je otac pobjegao sa svim njihovim sredstvima za život, ostavivši ih u siromaštvu. Bez financijskih sredstava na raspolaganju nije bilo mogućnosti angažiranja trenera niti sudjelovanja na natjecanjima. Kako bi osigurala svoju obitelj, nevoljko je prihvatila posao blagajnice na Floridi, potisnuvši svoju strast prema tenisu u drugi plan. U rasponu od četiri godine, od 2003. do 2007., izostala je s natjecateljskih utakmica.
Preobrazila se u zanemaren entitet, obuzet tamom. Nakon njihovog susreta, ponovno je potvrđena njezina odlučnost da nastavi svoju tenisku karijeru. Nije gubila vrijeme i vratila se sportu, iako su njezina početna natjecanja nudila samo mršavih 50 dolara nagrade. Ne pokolebana skromnom nagradom, doživjela je nevjerojatan preokret sudbine kad se već 2009. kvalificirala za prestižni WTA turnir. U razdoblju od nekoliko godina aktivno se natjecala na turnirima, ali nije postigla zapažene uspjehe. Međutim, 2014. dogodila se prekretnica kada je u osmini finala US Opena pobijedila dvije sjajne tenisačice.
Njezin trijumf u Quebecu poslužio je kao važna prilika, postavljajući izvanredan rekord za najdulje trajanje između dva naslova od 1998. do 2014., impresivnih 16 godina. U siječnju 2017. izvršila je značajan utjecaj na Australian Openu, stigavši do polufinala i ostavivši trajan trag na turniru. Nažalost, nekoliko mjeseci kasnije susrela se s ozljedom ramena koja je predstavljala velike izazove. Stoga je u siječnju 2018. odlučila otići iz svijeta sporta i svoju pozornost preusmjeriti na obitelj.
