– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o odgoju djece, koja su u današnje vrijeme puno drugačija nego prije. Naime, tu je poseban akcent na roditelje, koji moraju itekako biti pažljivi po pitanju odgoja svoje djece…
Svaki roditelj teži odgajati istinski dobro dijete – dijete koje shvaća važnost ljubaznosti od malih nogu, pokazuje poštenje, poštuje i sebe i druge, pokazuje empatiju i ponaša se pristojno i zdravo rasuđuje. Ipak, djetetu je potrebno vodstvo kako bi to postiglo. Vaša mu je pomoć ključna u tome da nauči kako biti dobra osoba. Upravo je zato ključno biti uzor; vi ste najutjecajnija odrasla osoba u životu djeteta. Prema stručnjacima za ljudske odnose s Harvarda, roditelji često zanemaruju kulturološke temelje. Iako je svako dijete jedinstveno i uči na primjerima svojih roditelja, određena temeljna načela trebaju biti prisutna u svakom odnosu roditelj-dijete.
- Surađujte s njima na najsmisleniji mogući način. Bez obzira na to koliko su djeca stara, ključno je uključiti ih u značajne rasprave i vesele trenutke s kojima dijele njihovi roditelji. Uključivanje u komunikaciju omogućuje djeci da razviju vještine koje povećavaju njihovu sposobnost povezivanja s drugima i razumijevanja okoline. Stoga je korisno razgovarati s njima češće, s više strpljenja i poticati ih da, na primjer, iznose pojedinosti o cijelom svom danu. Kada posjetitelj stigne, nemojte ga moliti da ode dok ste zaokupljeni drugom aktivnošću ili razgovorom.
Osim toga, nastojte biti uzor, a ne samo netko kome se dijete divi. Djeca pridaju veliku važnost postupcima svojih roditelja, a ne samo riječima izgovorenim s druge strane sobe. Posebno je štetno kada roditelji svojoj djeci pokušavaju nametnuti moralne vrijednosti koje oni sami ne utjelovljuju. Na primjer, iako želite da vaše dijete bude iskreno s vama i ljubazno prema drugima, mogli biste se slučajno čuti kako dajete omalovažavajuće primjedbe o nekim poznanicima ili kolegama.
Ovo iskustvo će im vjerojatno poslužiti kao lekcija iz koje će izvući uvide. Stoga, čak i ako priznate da vaši primjeri nisu osobito korisni, način na koji se snalazite u tim situacijama sa svojim djetetom ostaje značajan. Kako će shvatiti koncept ako ne pokušaju s ovim zadacima ili promatraju kaos koji je ostavio netko tko je njihove igračke razbacao posvuda? Tek kroz ta iskustva počet će shvaćati značenje odgovornosti. 6. Potaknite ih da sudjeluju u pomaganju drugima.
Dovedite djecu u sirotište i uključite se u rasprave o dobrim djelima koja bi trebala činiti. Ovo iskustvo će njegovati suosjećanje i pozitivne vrijednosti za koje težimo da ih utjelovljuju – istinsko utjelovljenje dobrote! Kako mogu shvatiti taj koncept bez aktivnog sudjelovanja u tim zadacima ili svjedočenja kaosa (ili posljedica) kada netko zanemari pospremanje svojih igračaka? Tek kada se dijete počne brinuti o nečemu što je njegovo, ono će istinski početi shvaćati odgovornost u širem kontekstu. 6. Potaknite njihovo sudjelovanje u pomaganju drugima.
Iako se možda ne smatrate ekstravolonterom, važno je povremeno dati prednost dobrobiti svog djeteta tako što ćete se uključiti u dobrotvorne aktivnosti i dovesti ga sa sobom. Posjetite zajedno sirotište i potaknite ih da sami razmišljaju o djelima dobrote. 6. Potaknite ih da sudjeluju i pomažu drugima. Čak i ako vam se ne sviđa dodatno volontiranje, povremeno posvetite malo vremena uključivanju djeteta u dobrotvorne aktivnosti. Povedite ih sa sobom na izlete u sirotište i razgovarajte s njima o važnosti obavljanja dobrih djela za sebe. 6. Potaknite njihovo sudjelovanje u pomaganju drugima.
Čak i ako niste prirodno skloni intenzivnom volontiranju, povremeno se potrudite za dobrobit svog djeteta tako što ćete se zajedno uključiti u dobrotvorne aktivnosti. Razmislite o tome da ih odvedete u sirotišta i razmislite o načinima kako pomoći onima kojima je to potrebno. Ovo iskustvo će potaknuti empatiju i usaditi vrline koje biste vi, kao roditelj, željeli vidjeti odražene u svom djetetu – osobine koje utjelovljuju istinsku dobrotu! Bitno je da roditelji pouče djecu na samoobranu, a kada nasilje eskalira, intervencija roditelja je ključna. Šutnjom i nereagiranjem roditelji nenamjerno njeguju kulturu viktimizacije u djetetu, što dovodi do pasivnog prihvaćanja koje u konačnici rađa osjećaj nemoći.
U takvim trenucima, opterećeno brojnim stresnim situacijama, dijete uočava nedostatak kontrole nad svojom okolinom i može se suzdržati od pokušaja bilo kakve promjene. Takve okolnosti mogu rezultirati osjećajima ljutnje i frustracije, zbog čega im je bitno pomoći u artikuliranju svojih emocija – koje god one bile – kroz dijalog i pojašnjenje. Potaknite ih da se oslobode ovih frustracija, jer će to učiniti dobrobiti za njihovu dobrobit i poboljšati način na koji komuniciraju svoje osjećaje s drugima.
AKO SE VAŠE DIJETE SUOČI SA PROBLEMOM U ŠKOLI, IZBJEGAVAJTE RASPRAVU O TOME. Učenicima je često teško otvoreno izraziti svoju uključenost u nasilne situacije. Neophodno je da roditelji pouče svoju djecu o samoobrani, osobito u okolnostima ekstremnog nasilja gdje je intervencija skrbnika ključna. Kada promičemo šutnju i nedostatak odgovora, nenamjerno učimo dijete da podnosi okrutnost, njegujući toleranciju koja u konačnici njeguje osjećaj nemoći dok sazrijeva.
