O Novaku Đokoviću se apsolutno sve zna, te jedino što do sada nije toliko obrađeno, jesu roditelji Dijane i Srđana. Za Dijaninog oca se jako dobro zna, da ne priča sa svojom kćerkom, jer ona nikada nije mu oprostila, što je ostavio nju i njezinu majku.
Novak Đoković, koji se smatra jednim od najvećih tenisača u povijesti sporta i sveukupno istaknutim sportašem, trenutno se nalazi u Kini kako bi se natjecao na turniru koji se održava u Šangaju. Prošao je u prvom kolu, au nastavku bi se trebao sučeliti s američkim igračem Alexom Mikelsenom. Tijekom svoje karijere Novak se često našao u središtu pozornosti javnosti, a to se odnosilo i na cijelu njegovu obitelj. Dok mnogi poznaju Srđana, Dijanu, Jelenu, Stefana i Taru, malo je onih koji znaju lik i doprinos Zdenka Žagara, Novakova djeda. Rođen u Vinkovcima, Zdenko je otac Dijane Đoković i otvoreno je priznao svoju hrvatsku nacionalnost.
Zdenko Žagar u razgovoru za Novu izjavio je sljedeće: Ja sam hrvatske nacionalnosti i rođen sam u Vinkovcima. Moja bivša supruga, koja je Novakova baka, također je iz istog mjesta. Tamo su nam se putevi prvi put ukrstili. Obojica smo bili časnici u službi. Preselio sam se u Beograd, dok se ona još školovala; po njenom dolasku rodila nam se kći Dijana. Dosljedno sam se identificirao ili kao Jugoslaven ili kao Hrvat. Dijana je rođena u Beogradu i tamo je provela svoje formativne godine. Suzdržat ću se od Noleta. Njegov otac Srđan je srpskog porijekla. Zapravo, pitanje se odnosi na opseg crnogorske baštine koju posjeduje, jer postoji mala pomiješanost.
- Za očekivati je da će pokazati veći afinitet prema Srbima, a ja nemam ništa protiv te sklonosti. Čak i kad bi se izjasnio kao Hrvat, ne bi naišao na prihvaćanje. Nekoliko mjeseci prije rođakinja s prebivalištem u Vinkovcima raspitivala se o mjestu rođenja Dijane. Tijekom istog intervjua, Žagar je ispričao kako je promatrao Đokovića na Adria Touru u Beogradu 2020. godine, u vrijeme kada je na njega pojačana pozornost zbog pandemije koronavirusa. Rekao je: “Pa nije Novak donio koronu! Ljut sam, turnir je održan na otvorenom, a on ne može biti odgovoran. Ciljaju na Novaka jer je iz Srbije. Nadmašio je Nadala, Federera i ostale igrači.”
Žagar je istaknuo da su takvi postupci za osudu i da ih treba maksimalno zanemariti. Istaknuo je i značajan utjecaj Vlade Đokovića, oca Srđana Đokovića, na našeg premijera tenisača, od kojeg je puno naučio. Sredinom srpnja 2020. godine Zdenko Žagar dao je intervju za Kurir u kojem je otkrio brojne intrigantne detalje i tajne iz svog i Novakovog života. Zabilježeno je da se Novakov djed često izražavao ovako: “Naš domaćin je primijetio: ‘Geni su geni. Često zanemarujem tu činjenicu. Vodim aktivan način života, dosta sam igrao odbojku i nastavljam se rekreativno baviti tim sportom. Osim toga, imam strast prema skijanju .’
Bivši oficir Vojske SFRJ potom se upušta u narativ svog života koji ima brojne sličnosti s bezbrojnim sudbinama pojedinaca u bivšoj naciji. Rođen sam u Vinkovcima u Hrvatskoj, mjestu koje je ujedno i rodno mjesto moje bivše supruge Elizabete, koja je Novakova baka. Moj dolazak u Beograd bio je kao pripadnik vojske, dok je ona došla na studije. U Beogradu su nam se rodile ćerke Dijana i Sanda. Tijekom moje četverogodišnje službe u Prištini, svaki vikend sam putovao u Beograd, što daje neki uvid u prirodu našeg života u to vrijeme.
Zdenko razmišlja o tome kako su sve te okolnosti utjecale na obiteljsku dinamiku, primjećujući utjecaj s prizvukom emocija u glasu, te nastavlja: Dogodio se razvod, koji služi kao narativ iz vojne perspektive. Moje sudjelovanje u odgoju kćeri bilo je nažalost ograničeno. Pojavila se tampon zona, što je dovelo do napetosti među nama i ovjekovječilo pitanje odgovornosti. Tvrdim da sukob zahtijeva sudjelovanje obje strane. Dijana je krivnju pripisala meni i još mi nije oprostila. Djeca su stanovala s majkom; da su živjeli sa mnom, možda bi okolnosti bile drugačije. Bili su mladi i neiskusni, nisu shvaćali da nije sve što se čini poželjnim uistinu vrijedno.
- Izražavam žaljenje zbog ove situacije, posebno zbog moje druge supruge, koja je nagovijestila da će preuzeti krivicu. Ipak, tvrdim da je početna ideja bila moja. S vremenom su se naši odnosi poboljšali i sada je sve kako treba biti. Skijanje je, kako se pokazalo, bilo ključno za cijelu priču. – Dijana je Srđana prvi put susrela na skijanju na Kopaoniku, gdje su on i njegov brat briljirali kao vrhunski natjecatelji i reprezentativci. Nakon toga rodio im se prvi sin Novak; međutim, moja uključenost u njegov odgoj bila je minimalna. Bilo je prilika kada smo provodili vrijeme zajedno. Jednom takvom prilikom povjerili su mi ga na brigu kao dijete našeg vremena na Kopaoniku.
Dočekao me s iznimnom lakoćom; zapanjujuće je kako je bio dobro odgojen i ljubazan od tako ranog djetinjstva. Zajedno smo skijali, a on je već premašio našu brzinu. Dok smo gledali naprijed, našli smo ga kako nas čeka na kraju staze, kako leži u snijegu i smiješi se. “Možete li, molim vas, dati najnovije informacije o svom trenutnom napretku? Zdenko navodi kako Nole u djetinjstvu nije pridavao značajniju pažnju tenisu; međutim, ta se perspektiva dramatično promijenila nakon što je primio svoj prvi reket. Svjestan sam značajne podrške koju je Srđan pružio i njegovog zahtjeva za uključivanje u ovaj pothvat.
Srđan je zaista nesvakidašnja osoba. Njegova izvanredna intuicija za prepoznavanje prilika za uspjeh bila je ništa manje nego zapanjujuća. Međutim, primarni izazov na koji se naišlo bio je nedostatak financijskih sredstava. Bio je pionir u predlaganju izgradnje benzinske pumpe na Kopaoniku, recimo. Osim toga, bio je prvi koji je uveo motorne sanjke u planinu, postavivši presedan koji su drugi kasnije slijedili. Obje osobe posvetile su značajan trud svom radu na tom području. Naš sugovornik otkriva da je obitelj proživjela velike nedaće i podnijela značajne žrtve kako bi Novakovo napredovanje bilo lakše. Prema riječima djeda Zdenka, Nole nikako da nađe vremena da ga posjeti u stanu. Vrijeme, sasvim iskreno, trenutno ne postoji.
Posjećujem teren i upoznajem se s njegovim rasporedom treninga, dopuštajući nam kratkih deset minuta zajedno. Ponekad se ovo trajanje čini pretjeranim u Beogradu; međutim, trenutne okolnosti razlikuju se od norme. Prilike za treniranje ovdje su ograničene, jer ga stalno vuče u raznim smjerovima, a značajni turniri neprestano su na vidiku. Djed Novaku ništa ne zamjera. Dapače, njeguje ga zajedno s ostalim unucima, a imao je zadovoljstvo upoznati i svog praunuka. Marko je izuzetna osoba koju karakterizira prijateljsko držanje i kulturan karakter.
Često me ispituje kako sam. Nedavno sam s Dijanom raspravljala o Đoletu; dostigao je određenu dob i okružen je mnogim pojedincima. Pitam se može li razlučiti tko su mu pravi prijatelji, a tko se samo želi družiti s njim za vlastitu korist. Kao odgovor, uvjeravala me, rekavši: “Ne brini; on može čitati ljude čak i bolje od mog oca, sa sigurnošću od tristo posto.” Na terenu sam susreo mladog Stefana; uzeo je reket i uhvatio se za loptu. Kad su ga pitali prepoznaje li me, rekli su mu: “To je tvoj pradjed”, natjeravši ga da pogleda u mom smjeru. Nazivam ga Svetim Stjepanom.
