Bob Marli je jedan od najpoznatijih pjevača koji je ikada postojao. Napravio je veliki broj hitova koji se slušaju i danas dan, a bio je poznat po tome da je bio veliki duhovnjak.
Prošle su 43 godine od smrti Boba Marleya, poznatog jamajčanskog pjevača koji je i dalje jedna od najslikovitijih figura u području reggae glazbe.
U dobi od 37 godina preminuo je od metastaza na mozgu u medicinskoj ustanovi u Miamiju na Floridi 11. svibnja 1981. godine.
U mjestu njegova rođenja, na Jamajci, položen je u mauzolej, praćen svojom dragom Gibson Les Paul gitarom, nogometnom loptom, svežnjem marihuane, prstenom koji mu je poklonio etiopski princ Asfa Wossen i Biblijom. Tijekom svog odrastanja uglavnom je boravio sa svojom majkom Sedeljom, jer je njegov otac Norval bio samo sporadična prisutnost u njegovom životu. Naime, Bobov otac služio je kao mornarički časnik i susreo se s njegovom majkom dok je nadzirao plantažu. U vrijeme pjevačeva dolaska Norval je već imao 60 godina, a Sedelja tek 19. Norval je prije rođenja ove ikonske figure već bio poznat po neistinama i manipulacijama, posebice prema mladim ženama. Nedugo nakon što je Sedelja rodila Boba, Norval je odmah napustio svoju tadašnju partnericu.
Od malih nogu, Marli je bio očaran zadivljujućim ritmovima afričke glazbe, fascinacija koja se zadržala kroz njegovo djetinjstvo. Njegov glazbeni put započeo je u osnovnoj školi, a sa 14 godina već je krenuo u profesionalnu glazbenu karijeru. Kao i mnogi njegovi vršnjaci na Jamajci, Marli je na glazbu gledao kao na sredstvo za nadilaženje ograničenja siromaštva. Tijekom svog umjetničkog putovanja, Marli je često priznavao dubok utjecaj dviju istaknutih ličnosti: Markusa Garveyja, borca za prava obojenih ljudi, i Hailea Selassieja, cijenjenog etiopskog cara. Marlijeva glazbena paleta obogaćena je duševnim melodijama Raya Charlesa, kultnog afroameričkog glazbenika.
Nakon što je napunio 14 godina, Marli je napustio svoje školovanje i zaposlio se kao šegrt u obližnjoj kovačnici. Tijekom slobodnih sati posvetio se usavršavanju svojih glazbenih sposobnosti trenirajući uz rastafarijanskog pjevača po imenu Joe Higgs, u društvu svog pratitelja Nevela Livingstonea. Tijekom jedne od tih seansi Livingston i Marli susreli su Petera McIntosha. Godine 1962. Marli je surađivao s lokalnim producentom Leslijem Kongom kako bi stvorio svoj inauguracijski par singlova pod nazivom ‘Judge Not’ i ‘One Cup of Coffee’.
U početku, pjesme objavljene pod pseudonimom “Bob Marley” nisu pobudile značajan interes, što je dovelo do raskida Marleyevog i Leslienog partnerstva, navodno zbog financijskih sporova. Otprilike godinu dana kasnije, Marley je zajedno s Livingstonom, McIntoshom, Juniorom Braithwaiteom, Beverley Kelso i Cherry Smith osnovao glazbeni ansambl poznat kao ‘The Teenagers’. Nakon toga, grupa je doživjela nekoliko promjena imena, prelaskom iz ‘The Teenagers’ u ‘The Wailing Rudeboys,’ potom u ‘The Wailing Wailers’, i na kraju se zaustavila na ‘The Wailers’.
Nakon izdavanja njihovog prvog singla ‘I’m Still Waiting’, Braithwaite, Kelso i Smith su napustili bend, ostavljajući Marli da preuzme ulogu glavnog vokala.
Nakon izdavanja hit pjesme ‘Simmer Down’, bend je producirao otprilike 70 dodatnih pjesama. Neki značajni naslovi iz ovog razdoblja uključuju ‘Let Him Go (Rude Boy Get Gail)’, ‘Jerk in Time’, ‘Who Feels It knows it’, ‘What Am to Do’, ‘It Hurts to Be Alone’, ‘ Rule The Roadie’ i ‘Dancing Shoes’. Do 1966. grupu su činili samo Marli, Livingston i McIntosh.
Glazbenik je 1966. godine stupio u brak s poznatom pjevačicom Ritom Marli, a njihova veza trajala je do njegove smrti. Unatoč bračnoj obvezi, održavao je veze s drugim ženama, što je rezultiralo rađanjem brojnih potomaka. Svoju naklonost prema suprotnom spolu nikada nije skrivao, što dokazuje njegovo izvanredno potomstvo od trinaestero djece, od kojih je jedanaest bioloških potomaka i dvije posvojene jedinke.
Nakon što se ozlijedio tijekom nogometne utakmice 1977. godine, Marli je primio poražavajuću vijest o zloćudnom tumoru na nožnom palcu. Unatoč opciji da spriječi bolest amputacijom, odlučio je ne protiviti se svojim rastafarijanskim uvjerenjima, koja nalažu da ljudsko tijelo treba ostati u izvornom stanju.
U odmaku od konvencionalnih metoda, odlučio se za alternativne načine liječenja kroz redovitu upotrebu marihuane. Odbacujući pojam stvaranja volje, citirao je rastafarijansku doktrinu, koja tvrdi da je priznavanje neizbježnosti smrti kroz ovaj čin u suprotnosti s težnjom za vječnim životom.
Unatoč narušenom zdravlju 1980., ustrajao je na američkoj turneji. Tijekom jednog od svojih nastupa u Madison Square Gardenu u New Yorku doživio je iznenadnu bolest, gotovo se srušio pred pozamašnom publikom. Sljedeći dan, dok je trčao kroz Central Park, “izgubio je svijest” i odmah je odvezen u bolnicu. Tamo su medicinski stručnjaci došli do alarmantnog otkrića da je tumor metastazirao u njegov mozak, pluća, jetru i želudac.
Čak i usprkos bolesti i mračnim predviđanjima liječnika da mu je preostalo još samo mjesec dana života, glazbenik je ostao odlučan nastaviti s turnejom. Uspio je održati jedan posljednji nastup u Pennsylvaniji 23. rujna 1980., prije nego što je ostatak turneje prekinut. Unatoč traženju liječenja u Miamiju, a zatim u Münchenu, postalo je jasno da je bolest predaleko uznapredovala da bi bilo kakva intervencija napravila razliku.
Marli, nakon što se pomirio sa svojom neizbježnom sudbinom, gajio je jedinstvenu želju da umre u udobnosti vlastitog doma. Nažalost, njegovo zdravlje se pogoršalo tijekom putovanja iz Njemačke, zbog čega je bilo potrebno hitno slijetanje zrakoplova. Zbog toga se glazbenik našao u bolnici, gdje mu je život na kraju i ugašen.
Završne riječi poznatog glazbenika, koje su mu se urezale u pamćenje, bile su dirljiva poruka upućena njegovom sinu Zigiju: „Život se ne može kupiti bogatstvom.
Godine 1994. Marli je dobio cijenjenu čast da bude primljen u Rock’n’Roll Hall of Fame. Časopis ‘Time’, prepoznavši njegov značaj, njegov album ‘Exodus’ proglasio je vrhunskim albumom cijelog 20. stoljeća. Godina 2001. donijela je daljnje priznanje, budući da je reggae ikona dobila zvijezdu na slavnom Hollywood Walk of Fame. Uz to, posthumno je dobio Grammyja za životno djelo, dok je njegov biografski dokumentarac ‘Rebel Music’ iste godine dobio nominaciju za Grammyja.
