Nedavno istraživanje objavljeno u eClinicalMedicine otkrilo je da su noćne more i halucinacije učestaliji kod osoba s lupusom i drugim autoimunim bolestima nego što se dosad vjerovalo. Zapravo, neki su pacijenti izvijestili da su imali simptome kao što su depresija, poremećen san i “sanjarenje” i do godinu dana prije postavljanja dijagnoze ili prije nadolazećeg pogoršanja. Nažalost, strah od stigmatizacije često sprječava pojedince da razgovaraju o ovim ozbiljnim simptomima.
Međutim, prema studiji, pojava noćnih mora i “dnevnih snova” koji nalikuju halucinacijama mogu poslužiti kao rani znak upozorenja na autoimune bolesti poput lupusa ili ukazivati na nadolazeći povratak. Glavna autorica dr. Melanie Sloan, stručnjakinja za javno zdravstvo na Sveučilištu Cambridge, naglasila je da ovi nalazi sugeriraju da psihijatrijski ili neurološki simptomi mogu biti među početnim pokazateljima nadolazećeg napada. Rano prepoznavanje ovih simptoma potencijalno može zaustaviti napredovanje bolesti ili olakšati raniju i točniju dijagnozu, dodao je dr. Sloan.
U nekim slučajevima, manifestacija psihijatrijskih simptoma može se pojaviti prije formalne dijagnoze autoimune bolesti.
Prema dr. Sloanu, osobe koje razviju autoimune bolesti poput multiple skleroze (MS) i reumatoidnog artritisa (RA) mogu se susresti s psihološkim simptomima, poput depresije, agitacije, osjećaja odvojenosti i poremećaja spavanja, prije uobičajenih pokazatelja ovih stanja.
- U nedavnoj studiji skupina istraživača provela je ankete i intervjue kako bi prikupila informacije o iskustvima pojedinaca s lupusom, autoimunom bolešću koju karakterizira imunološki sustav koji napada vlastita tkiva i organe. Studija je uključivala 676 sudionika koji žive s lupusom i 400 zdravstvenih djelatnika. Osim toga, provedeni su dubinski intervjui sa 69 osoba koje boluju od različitih sistemskih autoimunih bolesti, uključujući lupus, kao i s 50 kliničara. Istraživanje je obuhvatilo upite o pojavi 29 različitih neuroloških i mentalnih simptoma, kao što su depresija, halucinacije i gubitak ravnoteže, a cilj je bio utvrditi vrijeme pojave svakog simptoma.
Među sudionicima su se često spominjali umor, loše raspoloženje i poremećen san, pri čemu je 3 od 5 osoba iskusilo potonje. Zanimljivo je da je jedna trećina ovih sudionika izjavila da je imala simptome više od godinu dana prije razvoja lupusa.
Vrijedno je napomenuti da je nešto manje od četvrtine pacijenata doživjelo halucinacije, iako se većina (85 posto) s ovim simptomom nije susrela dok bolest nije već počela ili čak kasnije. Intrigantno, tijekom intervjua, istraživači su otkrili da je zamjena pojma “sanjarenje” za “halucinaciju” često dovodila sudionike do jasnijeg razumijevanja svojih iskustava. Čini se da je ova promjena u jeziku ublažila dio straha i društvene stigme povezane s tim fenomenom.
Pojedinci su podijelili detaljne izvještaje o intenzivnim snovima koji uključuju činove agresije i osjećaj da su meta.
Tijekom intervjua, istraživači su naišli na dosljednu pojavu poremećaja sna. Otprilike 60% osoba s lupusom i jedna trećina onih s drugim reumatskim stanjima izjavili su da su imali izuzetno žive i uznemirujuće noćne more koje su prethodile njihovim halucinacijama. Osim toga, sudionici su često prepričavali snove u kojima su se osjećali slomljeno ili sputano.
Pojava halucinacija ili simptoma mentalnog zdravlja kod pacijenata s lupusom ponekad može dovesti do pogrešne dijagnoze.
Tijekom razgovora sa stručnjacima pokazalo se da veza između noćnih mora, halucinacija i napadaja bolesti nije prethodno razmatrana. Međutim, nakon završetka ove studije, većina stručnjaka sada priznaje potencijalne prednosti uključivanja ovih simptoma u proces dijagnoze i liječenja.
Nerazumijevanje ili nedostatak znanja u vezi s ovim pitanjem ne samo da ometa pravovremeno utvrđivanje točne dijagnoze, već potencijalno može dovesti do toga da pojedinci budu netočno dijagnosticirani. Bilo je izvještaja o pojedincima koji su u početku pogrešno dijagnosticirani ili čak primljeni u psihijatrijske ustanove zbog simptoma psihoze ili suicidalnih ideja, samo da bi kasnije shvatili da su to zapravo početne manifestacije njihovog autoimunog stanja.
Rezultati se mogu dodatno potvrditi dodatnim informacijama o lijeku.
Dr. Dafna Gladman, poznata istraživačica na području lupusa, psorijatičnog artritisa i reumatoidnog artritisa na Sveučilištu u Torontu, ističe nekoliko ograničenja ove studije. Jedno od tih ograničenja je njegovo oslanjanje na sjećanja i samoizvještaje sudionika, koji ne moraju uvijek biti točni ili sveobuhvatni. Osim toga, studija ne uključuje ključne informacije o lijekovima koji sudionici su možda koristili. Važno je napomenuti da dr. Gladman nije bio izravno uključen u ovu studiju.
Prema njezinim riječima, točan mehanizam koji može dovesti do ovih simptoma kod osoba s lupusom ili drugim autoimunim stanjima ostaje nejasan. Nadalje napominje da pacijenti s lupusom često imaju poremećaje spavanja, što potencijalno može dovesti do dodatnih komplikacija.
Negativni susreti i društvena stigma koja okružuje mentalno zdravlje djeluju kao prepreke, obeshrabrujući pojedince da otvoreno razgovaraju o svojim simptomima.
Prema dr. Sloanu, postalo je očito da noćne more i halucinacije prevladavaju kod lupusa i drugih sustavnih reumatskih bolesti nego što se dosad vjerovalo. Ključno je uspostaviti otvorene kanale komunikacije između kliničara i pacijenata kako bi se bez oklijevanja pozabavili ovim simptomima.
Zbog prirode određenih iskustava mentalnog zdravlja koja izazivaju strah i povezane društvene stigme, pojedinci često odlučuju šutjeti o svojim simptomima. Međutim, istraživači aktivno rade na promicanju promjene ovog obrasca poticanjem razumijevanja i suosjećanja kroz obrazovne inicijative.
Dr. Sloan naglašava važnost prepoznavanja teških i dugotrajnih dijagnostičkih procesa koje prolaze osobe s lupusom i drugim sustavnim reumatskim stanjima. Mnogi od ovih pacijenata u početku su dobili netočne dijagnoze, a simptomi su im pripisani psihijatrijskim ili psihološkim problemima, da bi kasnije dobili točnu dijagnozu.
- Posljedice netočnih dijagnoza su dalekosežne, nanose duboku i trajnu štetu samopouzdanju pacijenata i njihovom povjerenju u medicinske stručnjake. Kao rezultat toga, pojedinci mogu oklijevati razgovarati o bilo kakvim simptomima koji bi potencijalno mogli dovesti do druge pogrešne dijagnoze, posebno onih povezanih s mentalnim i neurološkim zdravljem, kao što su depresija, noćne more i halucinacije. Posljedično, ti se simptomi često zanemaruju i nedovoljno prijavljuju.
Prema dr. Sloanu, zbog prevladavajuće stigme i straha koji okružuju psihijatrijske simptome, liječnici im moraju pristupiti sa suosjećanjem, bez prosuđivanja, i raditi na normalizaciji ovih simptoma.
Potencijalne primjene ovih otkrića u poboljšanju pružanja zdravstvene skrbi.
Prema dr. Sloanu, rano otkrivanje je ključno kod pacijenata s lupusom jer može spriječiti oštećenje organa i potencijalno fatalne ishode.
Prema njezinim riječima, prepoznavanje da se različiti neurološki i psihijatrijski simptomi mogu manifestirati prije tipičnih simptoma povezanih s tim bolestima, poput osipa i bolova u zglobovima, može pomoći u ranijoj dijagnozi.
Prema dr. Sloanu, istraživači su otkrili da pojedinci često pokazuju dosljedan obrazac progresije simptoma tijekom svakog napada, što može poslužiti kao vrijedan alat za praćenje njihove bolesti.
Ona savjetuje pacijentima da surađuju sa svojim liječnicima dokumentirajući progresiju svojih simptoma, što bi trebalo zabilježiti u medicinskoj dokumentaciji ili planovima skrbi. To će omogućiti raniju intervenciju prije nego što se situacija dodatno pogorša.
Dr. Sloan zaključuje da simptomi koji obično nisu uključeni u dijagnostičke popise, poput noćnih mora i “osjećaja nestvarnosti”, mogu biti prisutni kod pacijenata i ne smiju se zanemariti. Važno je napomenuti da ovi simptomi možda nemaju konkretne dokaze koji se mogu mjeriti krvnim pretragama ili skeniranjem mozga. No, to ne umanjuje njihov značaj u praćenju napredovanja bolesti bolesnika.
