– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o krompiru, koji je ubjedljivo najhranjivije povrće. Može se spremiti na jako puno načina, a ono što je jako bitno je to, da se može jako puno držati a da se ne pokvari.

Zeleni krumpir ukazuje na prisutnost otrovnih spojeva. Da bismo shvatili koncept, ključno je prepoznati da je zelena nijansa na površini krumpira rezultat prirodnog fenomena. Izloženost svjetlosti potiče krumpir na stvaranje klorofila, pigmenta odgovornog za zelenu boju koji se nalazi u mnogim biljkama. Nije neuobičajeno da se boja kore krumpira promijeni iz žute ili svijetlosmeđe u zelenu. Iako je možda teže otkriti zelene nijanse na tamnijim krumpirima, njihovo guljenje može otkriti zelene mrlje ispod kore, koje označavaju prisutnost toksina. Klorofil, odgovoran za zelenu nijansu krumpira, nije sam po sebi opasan i može se pronaći u brojnim namirnicama.

Ipak, njegova prisutnost može sugerirati stvaranje solanina, toksičnog spoja. Solanin se proizvodi zajedno s klorofilom kada je krumpir izložen svjetlu, služeći kao obrambeni mehanizam protiv insekata i mikroorganizama. Međutim, za ljude solanin predstavlja toksičnu prijetnju jer opstruira enzime odgovorne za razgradnju specifičnih neurotransmitera, oštećuje stanične membrane i nepovoljno utječe na crijevnu propusnost. Solanin obično postoji u nižim razinama unutar kože i mesa krumpira, ali njegova koncentracija može porasti kada je izložen svjetlu. Uklanjanje ljuske krumpira učinkovito eliminira veliki dio solanina, jer se ovaj spoj prvenstveno nalazi u ljusci. Istraživanja pokazuju da guljenje može smanjiti sadržaj solanina za otprilike 30%, iako se znatna količina još uvijek zadržava u pulpi krumpira.

Tehnike poput prženja i pečenja malo smanjuju sadržaj solanina, što znači da nije zajamčeno da će čak i kuhani zeleni krumpir biti siguran za jelo. Ako krumpir ima nekoliko malih zelenih točkica, one se mogu odrezati i krumpir se i dalje može jesti; međutim, ako je ozelenjavanje opsežno, najbolje je suzdržati se od konzumacije. Kako bi se izbjegao razvoj solanina, savjetuje se da krumpir držite na hladnom, tamnom mjestu, zaštićenom od sunčeve svjetlosti i ekstremne vrućine.

“BONUS TEKST”

Tatjana Pujin važila je za jednu od najljepših glumica iz Jugoslavije. Slavu je stekla krajem prošlog stoljeća ulogama u filmovima kao što su “Lude godine”, “Špijun na petama”, “Bolji život”, “Mi nismo anđeli” i brojnim drugima. Na vrhuncu karijere prvenstveno je snimala eksplicitne scene kojih se mnogi i dalje sjećaju. No, kad je počeo rat u Jugoslaviji, nestala je i preselila se u Italiju, gdje se udala za političara Giuliana Cervinija.

  • Napomenula je kako je na njen nagli odabir da se odmakne od domaćeg filma utjecala tadašnja politička klima. “Nije mi se sviđala politička klima u zemlji. Moj posljednji film sniman je u Sarajevu, a ubrzo nakon toga počelo se šuškati o nadolazećem ratu. Implikacije tih glasina bile su nejasne, ali nedugo nakon toga dogodila se strašna situacija .Tenkovi su izašli na ulice, a ja sam požurila u kazalište kod Branka Kockice, jer je proživljavanje takve pustoši u 21. stoljeću bilo neodoljivo, skupila sam svoje stvari i krenula u Italiju prethodno podijeljeno s “Flash.

Primjetno je da je Tatjana odlučila ne imati djece i bila je iskrena u svojoj odluci. “Uživam živjeti kao slobodna žena, a upravo me ta sloboda dovela do toga da neću imati djecu. Ne shvaćam zašto ne mogu učiniti ono što muškarci mogu”, dodala je. Par nikada nije razmišljao o mogućnosti posvajanja djeteta. “Moj muž i ja uopće nismo razgovarali o tome.

Tijekom proteklih nekoliko godina brojni su naši prijatelji odlučili posvojiti i svjedočili smo izazovima koje nosi papirologija. Pripadam nekoliko organizacija u kojima pomažem djeci s autizmom , tako da ovaj angažman kompenzira tu odsutnost”, navodi ona. Nakon nekoliko godina braka razvela se i vratila u Srbiju, gdje se 2013. godine ponovno udala za Đulijana. Posljednjih 30 godina Tanja Pujin boravi u Rimu, snima dokumentarne filmove i istražuje razne lokacije. Uživa u kuhanju i brine se za vlastiti vrt u kojem uzgaja organsko povrće.