Za sve one koji imaju baštu ili vrt na svome balkonu u ovim hladnim danima, slijedi jedan jako koristan savjet koji će vam itekako dobro doći. Naime, da li znate kako vam mogu pomoći potrošene rolne od toalet papira?
Katie McGinn je imala strast prema cvijeću, biljkama i vrtlarstvu, ali je ipak nastojala biti ekonomična u svim aspektima svog života. Kako kaže Lepa i Srećna, izbjegava kupnju skupih sadnica, već ih sama uzgaja prije dolaska proljeća. Umjesto kupnje posuda za cvijeće, razmislite o štednji rola toaletnog papira jer su izvrsna biorazgradiva opcija za sadnju. Obrežite jedan kraj svake rolice tako da napravite četiri proreza duljine otprilike 2 cm.
Zatim preklopite dobivene trake uzastopno; ovo će stvoriti malo “dno” koje pretvara roladu u mini tepsiju. Otpustite zemlju i umiješajte malo pijeska, a zatim napunite svaki valjak do otprilike dvije trećine. U svaki kolut dodajte jednu ili dvije sjemenke; opcije uključuju cinije, kozmos, ljupčac ili povrće poput cikle ili zelene salate. Nježno zalijevajte, a kad izbiju novi izdanci, možete posaditi valjke izravno u zemlju. Ovo je savršeno jer eliminira mogućnost oštećenja sadnica! Uz malo truda i mala ulaganja, vaše će dvorište ovog proljeća biti u najboljem izdanju.
BONUS TEKST:
Mlada majka podrijetlom iz druge zemlje, koja sada živi u Švicarskoj, govorila je o svojim iskustvima odgoja djeteta u ovoj zemlji. Pravu bit roditeljstva u stranom narodu najopsežnije shvaćaju oni koji su to proživjeli. Jedna takva osoba je mlada žena koja se odlučila preseliti iz Amerike u Švicarsku.
Na web stranici “Expat” podijelila je svoje mišljenje o tome kako je biti roditelj u ovoj zemlji, koja je primarna destinacija za mnoge Srbe koji traže nove prilike i novi početak. Godine 2013. preselila sam se u Švicarsku, nakon supruga koji se tamo preselio dvije godine ranije. Prihvatio je ponudu za posao poznate tvrtke za proizvodnju hrane u Švicarskoj. Kao francuskom državljaninu, prijelaz u Švicarsku za njega je bio relativno lak, posebno zato što se njegovo radno mjesto nalazi u francuskom govornom području zemlje. Zaključio sam da bi preseljenje u drugu zemlju bilo dragocjeno životno iskustvo, a ako stvari ne budu išle po planu, uvijek se mogu vratiti. U početku se činilo kao faza medenog mjeseca. Naišao sam na nova mjesta, probao različitu hranu i upoznao razne ljude.
Sve je bilo uzbudljivo. Međutim, ubrzo sam se suočila sa spoznajom i pozitivnih i negativnih strana, te sam se teško prilagodila na potpuno drugačiji stil života. Nakon što smo se suprug i ja zaposlili na svojim poljima i zaokupili daljnjim učenjem, sve se brzo promijenilo. Naš prvotni plan da tamo ostanemo dvije godine produžio se na četiri. Zatim, usred našeg užurbanog života, dogodilo se prekrasno iznenađenje: dobili smo bebu. U vrijeme kada sam otkrila da sam trudna, moj je muž žonglirao s predavanjima i stalnim poslom, dok sam ja također radila, zbog čega je povratak u SAD bio nepraktičan.
Trebali smo se pripremiti za ono što nas čeka. Osnovno zdravstveno osiguranje, koje košta oko 300 eura mjesečno, u potpunosti pokriva troškove trudnoće i poroda. Pokriće počinje od 13. tjedna trudnoće i nastavlja se do poroda, produžujući se na osam tjedana nakon rođenja djeteta. Zbog toga nisam imala nikakvih dodatnih troškova za preglede i porod. Jedini trošak koji sam imala bili su prenatalni vitamini koje sam uzimala dok sam bila trudna. U Švicarskoj majke imaju pristup nizu obiteljskih usluga, a sve su potpuno besplatne.
Jedna takva usluga u kojoj sam sudjelovala bila je Dan otvorenih vrata osmišljen za druženja majki koje ostaju kod kuće i njihove djece u igraonici. Ova inicijativa je pokrenuta kao odgovor na spoznaju da majke koje ostaju kod kuće brinuti o svojoj djeci često osjećaju izoliranost i depresiju. Jedan od izazova rađanja djeteta u Švicarskoj je poteškoća koju ono predstavlja za zaposlene majke. Država zadržava tradicionalne vrijednosti i ne pruža potpunu potporu onima koji usklađuju posao i majčinstvo. Osim toga, proces osiguravanja dadilje može biti prilično naporan. Ne može svaki roditelj svoje dijete odmah prijaviti u vrtić jer su mjesta ograničena. Uobičajeno je da se liste čekanja protežu i po godinu dana.
