– Saudijska Arabija je definitivno od jako siromašne zemlje u 60 godinama prošloga vijeka, danas izrasla u jednu od najmoćnijih zemalja na cijelom svijetu. Tome mogu zahvaliti svakako nafti i zlatu, a danas je centar mode, glamure i luksuza….
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, šesti sin Ibn Sauda, za kojeg se pretpostavljalo da je na čelu države koju je osnovao njegov otac Mohammed Ibn Abdulaziz Al Saud i kraljevstva Saudijske Arabije bio je Mohamed ibn Abdulaziz Al Saud. Ali zbog svog lošeg karaktera i vatrenog temperamenta morao je odstupiti s ovog položaja i prenijeti prava na prijestolje svom mlađem bratu Halidu. Naravno, on to nije učinio sam, već pod pritiskom svog starijeg brata Faizala koji je i sam preuzeo prijestolje. Ipak, i pored toga, Muhammeda su i dalje smatrali jednim od najcjenjenijih ljudi u selu. U najmanju ruku zato što su ga braća često pitala za savjete, a najviše zato što je “odlično napravio” stvarajući muške nasljednike koji će nastaviti obiteljsku lozu. Imao je šest sinova s nekoliko različitih žena: Fahd, Bandar, Badr, Saad, Abdallah i Abdel Aziz. Zanimljivo je da današnja vladajuća obitelj Saudijske Arabije broji oko sedam tisuća prinčeva-emira!
Bila je lijepa, princeza obitelji. Godine 1958. Mohammed je dobio atraktivnu unuku po imenu Mishal bint Fahd bin Mohammed Al Saud. Raskoš bogatstva i sjaja otkad se rodila kao beba Nasljednica odmah je postala miljenica cijele obitelji. Iako se, doista, u pogledu onoga što je pripadalo princezi, apsolutno ništa nije moglo poreći; ipak o stvarima koje se odnose na brak o njoj su također odlučivali isključivo njezini rođaci. Nakon što je Mishal odrasla, roditelji su joj otkrili da se trebala udati za princa. Koji nije bilo važno jer se radilo o farsi samo forme radi. Lijepa Mishal nije bila spremna prihvatiti takvu sudbinu, ali nije imalo smisla razgovarati s ocem i majkom. Rekla je da se neće protiviti njihovim željama, ali je prvo od svojih roditelja zahtijevala da joj pomognu da se školuje. Nisu odbili.
U 1970-ima u Saudijskoj Arabiji nije bilo sveučilišta za žene; stoga je Mishal otišao u Libanon studirati. Naravno, ne sam nego pod vrlo strogim nadzorom osiguranja i brojne posluge. Čim je zakoračila u Libanon, princeza je osjetila oštro odstupanje ove viševjerske nacije od svoje domovine i učinilo joj se da je i sam zrak ispunjen slobodom. Unatoč danonoćnom nadzoru nad Mishalom, uspjela je osjetiti sve čari slobodnog života, pa čak i pronaći duboku… ljubav. S devetnaest godina ova istočnjačka ljepotica imala je nesreću da se zaljubi u sina saudijskog veleposlanika u Libanonu Khaleda al-Sher Mulalala.
- Prema standardima njihove zemlje, bio je daleko od toga da bude privilegiran čovjek – bio je samo smrtnik. Natpis na zidu bio je dovoljno jasan: ovoj priči nije suđeno da se sretno proživi. Ali to nije spriječilo živahnu princezu da ide na spojeve s tipom i, šokantno, bude nasamo s njim. Ostalo je nepoznato što su radili iza zatvorenih vrata. No, Mishal je znao posljedice takve smjelosti. Prema saudijskom zakonu, suočila bi se sa smrtnom kaznom za seks prije braka. Sluge oko princeze ubrzo su odale sve njezine tajne carskoj obitelji. Više nije bilo spasa. Kad je čula za “curenje informacija”, djevojka je shvatila da je u velikoj nevolji.
Vidjela je da svoje kajanje neće moći istjerati tako što će zaslužiti priliku za oprost. Sama je uvidjela da nema drugog izlaza osim bijega. Michael se uputio u Jeddah, grad uz Crveno more, i bacio njezinu odjeću preko jedne od tamošnjih rijeka kako bi izgledalo kao da je mrtva. Tada je princeza odjenula mušku odjeću i otišla u zračnu luku s idejom da će s krivotvorenim putnim ispravama uspjeti odletjeti iz zemlje. Nažalost, gotovo odmah ju je uhitilo osiguranje zračne luke. Djevojčica je gotovo odmah odvedena kući i poslana na suđenje. Zakon je zahtijevao da, za dokazivanje njezine krivnje, najmanje četiri svjedoka potvrde optužbe protiv nje. Ali, naravno, nisu postojale. Međutim, sama Mishal kasnije je priznala da je imala intimnu vezu s Khaledom.
Ne zna se pouzdano je li ljepotica rekla istinu ili je odlučila protestirati na ovaj način. U svakom slučaju, sud je proglasio princezu krivom. Mishal nije odmah osuđen na smrt, za razliku od onoga što se dogodilo Khaledu al-Shaeru Mulhallalu. Kralj Halid je stao uz djevojčino oproštenje za ovaj teški grijeh. Princezin djed, Mohamed ibn Abdulaziz Al Saud, bio je strogo protiv takve ideje. Naložio je da se svojoj unuci za ono što je učinila sudi po zakonu. 15. srpnja 1977. par je odveden na središnji trg na pogubljenje. Mladima su zavezali oči i natjerali ih da kleknu.
Počeli su gađati Khaleda kamenjem. Princeza je izbjegla sličnu muku jer se vjerovalo da je iz vladajuće obitelji. Nakon što je Mishal upucan u glavu, a Khaledu odrubljena glava. Smrt potonjeg bila je toliko bolna jer je, u pravilu, ovaj užasan posao trebao obaviti profesionalni krvnik, ali ovaj put on sam odlučio se obračunati s njim Ebu Sharayan mu je odsjekao glavu tek po peti put, zadavši mladiću strašnu bol. Za Muhammeda ibn Abdulaziza El Sauda je rečeno da se nikada nije pokajao za ono što je učinio.
Do zadnjih je trenutaka tvrdio da je ispravno postupio prema svojoj unuci koja je osramotila ime njihove obitelji. Komentirao je kako mu ne trebaju dokazi o njezinoj aferi s pučanstvom. Samo zato što je bila sama s njim bilo je sasvim u redu s njim. Godine 1980. snimljen je dokumentarni film britanskog redatelja Anthonyja Thomasa pod naslovom Smrt princeze. Nakon prikazivanja ovog filma u zemlji, Saudijska Arabija je protjerala britanskog veleposlanika iz Rijada i pozvala sve članove kraljevske obitelji koji su bili u njihovoj zemlji.
