– Za danas jedna jako zanimljiva tema koja nam dolazi iz Afrike. Jako doobro se zna da su tamo neka totalno druga pravila po kojima se živi. Slijedi i jedna priča iz jednog jako bizarnog plemena…
Bušmani su tisućljećima održavali nepromjenjiv život, učvršćujući svoj status najstarije populacije na svijetu s nepokolebljivim načinom života. Zaista je nevjerojatno promatrati kako muškarci sudjeluju u običaju dijeljenja svojih partnerica i upuštanja u intimne susrete više puta dnevno. Ipak, ovo zapanjujuće otkriće zasjenjeno je zadivljujućim spektaklom svjedočenja čudu poroda. Koji su čimbenici koji pridonose dugom životu najstarijih jedinki? Pleme Bušmani, drevna zajednica s dugim naslijeđem, živi u sušnim područjima južne Afrike i trenutno je u opasnosti od nestanka.
Dok je zadiranje zapadnog utjecaja imalo dubok utjecaj na njihov životni stil, njihovo trajno poštovanje prema prirodi i izvanredna sposobnost da napreduju u izazovnim pustinjskim uvjetima ostaju postojani. S intimnim razumijevanjem autohtonih biljaka i životinja, ti pojedinci posjeduju sposobnost ne samo izdržati nego i zaštititi svoje kulturne tradicije. Unutar njihove usko povezane zajednice, ceremonijalni plesovi i melodijski izrazi imaju golemu važnost, djelujući kao moćni instrumenti za duhovno uzdizanje, koheziju zajednice, pa čak i terapeutsku obnovu. Nedavne statistike pokazuju da se približna populacija ovih ljudi kreće oko 100 000, uglavnom koncentrirana u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Angoli.
- Dok stalno traže hranu, stalno prebivalište im izmiče. Svaki dan ti pojedinci grade improvizirana skloništa noseći na ramenima svoje stvari. Zaista je nevjerojatno da je njihov način života ostao nepromijenjen od svog početka, budući da ustraju u prebivanju unutar plemenskih zajednica koje karakteriziraju podjele na lovce i sakupljače. Njihov pristup dosljedno je bio suzdržavanje od uplitanja u poslove stranih država. Bušmani pokazuju izvanredne osobine koje su posebno prilagođene njihovom sušnom i sparnom okruženju, uključujući zbijenu tjelesnu građu, izraženu kosu i istaknutu stražnjicu.
Te prilagodbe, poput nedostatka znojnih žlijezda, nemogućnosti pljuvanja i izvanredne zaštite ženskih genitalija kroz povećane stidne usne, svjedočanstvo su njihove sposobnosti da napreduju u tako izazovnom okruženju. Iznenađujuće, usprkos prostranom i nepromjenjivom terenu koji nastanjuju, ne postoje povijesni dokumenti da je bilo koji Bušman ikada doživio dezorijentiranost ili podlegao dehidraciji.
Ova tradicija ima ogromnu važnost i izaziva osjećaj čuda. Bušmani, vješti sakupljači pastoralne vrste, ovise o svojoj stručnosti u streličarstvu kako bi nabavili antilope i druga sićušna stvorenja za prehranu, kao i hranu za konzumno korijenje i razne biljne komponente. Njihove nastambe izgrađene su od raznih materijala, poput trave, grmlja i životinjske kože. S obzirom na to da preferiraju prostranu okolinu, Bušmani prihvaćaju nomadski život, uspostavljajući usko povezane, pokretne zajednice koje se sastoje od otprilike 25 pojedinaca, uključujući muškarce, žene i djecu. Poštovani duhovni entitet, kojeg simbolizira bogomoljka, visoko je cijenjen zbog svoje uloge kreatora različitih elemenata i središnja je figura u širokom nizu mitova unutar ove kulture.
Bušmani od svih stvorenja najviše cijene Elanda (Taurotragus). Njihov sustav vjerovanja obuhvaća dva božanstva, jedno smješteno na istoku, a drugo na zapadu. Poput svojih južnjačkih kolega, oni također priznaju prisutnost preminulih duhova, iako štovanje predaka nije dio njihovih običaja. Koriste se lako zapaljivi zapaljivi materijali poput suhog lišća ili trave. Kao kulturna tradicija, oni sudjeluju u uobičajenoj aktivnosti koja uključuje korištenje punka punke, izrazito moćne halucinogene biljke koja nadmašuje učinke marihuane.
Tijekom kišnog razdoblja biljka niče, dok tijekom sušnog razdoblja predstavlja stanište puževima. Prema riječima Andreja Maričića, koji ga je imao privilegiju promatrati ga više dana, ova jedinka svakodnevno puši, održavajući tu naviku tijekom cijele godine, do pet puta dnevno. Međuljudski odnosi plemena su zadivljujući fokus, upotpunjeni njihovim skromnim stanovima koji su istovremeno i jedino utočište za njihove napore.
U tim skromnim prebivalištima nalaze utjehu, odmarajući se na podu uz svoje sugrađane. Ova cijenjena tradicija djeluje kao ultimativni lijek za stres, stvarajući trajno stanje zadovoljstva i mira, što je vidljivo u njihovoj nepokolebljivoj pribranosti i vječnom osmijehu. U ovoj osebujnoj zajednici Andrej tvrdi da svaki muškarac ima pravo na jednu ženu koja je isključivo njegova. Kako godine prolaze i potomci se donose na svijet, parovi se bez napora zamjenjuju. Ljubomori ovdje nema mjesta jer oni prihvaćaju priliku da promijene partnera i počnu iznova.
Djeca ostaju pod brigom svojih majki, koje zatim traže nove partnere kako bi u godinama koje dolaze iznjedrile još potomaka. Njegovanje te djece postaje zajednička obaveza, jer cijela zajednica djeluje kao kohezivna i međusobno povezana obiteljska jedinica. Među Bušmanskim plemenom postoji posebna karakteristika koja se nalazi isključivo kod žena s iznimnim zaslugama: namjerno nakupljanje značajnih količina masnog tkiva u mišićima stražnjice i bokova, poznato kao steatopigija. Ove žene nastoje postići svoj ideal ljepote kroz ceremonijalnu praksu koja prvenstveno uključuje hranjenje babuna. Kako bi očitovali svoju viziju savršenstva, koriste se posebno izgrađene kolibe, stvarajući okruženje koje utjelovljuje njihove estetske ideale. Unutar plemena, primarna odgovornost žena vrti se oko skupljanja hranjivih biljnih korijena i plodova.
Andrej, uz brigu o djeci, kreće i u pohode u svrhu nabave hrane. U njihovoj kulturi, grmljama je zabranjeno vokalizirati tijekom procesa poroda, stoga se oslanjaju na suze i griženje ruku kako bi se nosili s boli. Bušmani obično započinju svoje reproduktivne godine oko 19 ili 20 godine, što je posljedica njihovog osebujnog načina života. U prosjeku imaju između 3 i 4 djece, ali njihov životni vijek rijetko prelazi 50 godina.
