– Za ovaj vikend spremili smo vam dvije mini ispovijesti, koje će vam se definitivno dopasti. Naime, prvo ćemo da govorimo o jednoj situaciji, i malom nesporazumu, koji je se deio između snaje i svekrve….

Samo šest mjeseci nakon sinove ženidbe, moja je snaha u našu obitelj dovela novog člana. Odmah nakon vjenčanja moga sina, moja je šogorica također predstavila prinovu u obitelji unutar tog istog šestomjesečnog razdoblja. Intenzivan osjećaj srama koji me izjedao bio je nepodnošljiv. Kako bih izbjegao moguće interakcije, zatvorio sam se u svoj stan punih deset dana. Međutim, na moj užas, na površinu je isplivala još mučnija emocija: sumnja.

  • Osjećaj sumnje počeo se infiltrirati u moje misli, navodeći me na pitanje je li moj sin doista biološki otac tog djeteta. Ovaj osjećaj nelagode trajao je nekoliko dana, što me natjeralo da naposljetku odlučim, unatoč velikim troškovima, napraviti test očinstva. Potajno sam prikupio tražene uzorke i tiho ih dostavio u kliniku na pregled. Dok sam napeto iščekivao rezultate, osjećao sam se kao da je ovo razdoblje neizvjesnosti možda skratilo desetljeće mog očekivanog životnog vijeka. Na kraju sam otkrio nepobitnu istinu. Pažljivo sam otvorio omotnicu i upijao njezin sadržaj, koji je razotkrio značajno otkriće u vezi s mojim sinom…

 “BONUS TEKST”

 U dobi od 85 godina moja se majka odlučila udati za mog oca. U to je vrijeme moj otac tek nedavno počeo graditi naš dom, što je značilo da su u početku živjeli u jednoj sobi bez dovršene kupaonice. Mnogo su godina posvetili mukotrpnom radu, neumorno obnavljajući kuću. Tijekom tog razdoblja održavali su međusobno poštovanje i pružali jedno drugom nepokolebljivu podršku.

Njihova predanost izdržala je čak i usred rata, ekonomskih sankcija i financijskih borbi. Čini se da se u današnjem društvu brojne mlade žene nerado zalažu za bilo što. Više vole da im je sve u rukama, a na prvu naznaku financijskog ili emocionalnog izazova, odmah traže razvod ili novog partnera. Čini se da je ideja o zajedničkoj izgradnji nečega kroz predanost i trud nestala.

Pretvorilo se u pitanje posjedovanja svega ili ničega. I mojoj najboljoj prijateljici i meni prišao je čovjek koji je predložio da zajedno krenemo na putovanje kako bismo naučili programirati. Uzimajući u obzir naša zajednička iskustva i izazove s kojima smo se susreli u samostalnom preuzimanju inicijative, morali smo pretražiti unutar sebe kako bismo otkrili odlučnost da nastavimo dalje. Osobno sam se suočio sa svojim nizom poteškoća tijekom ovog putovanja. Čak i uz značajne prepreke, uspio sam se snaći kroz njih i posvetio sam se procesu učenja.

Svakog jutra, nakon buđenja, nalazim se u borbi s vlastitim mislima, svjestan svoje istinske strasti za programiranjem i prepoznajući potencijal koji leži u meni. Shvaćam nužnost stalnog produžavanja sati učenja uz nepokolebljivu predanost. U isto vrijeme, moj prijatelj, koji je također u jeku studija, nailazi na svoje poteškoće. Tek treba uživati ​​u slobodi izlaska i sudjelovanja u osobnim užicima, jer njegova pozornost ostaje isključivo na njegovim akademskim aktivnostima.

Zanimljivo, jučer mi je prišao jedan čovjek s upitom. Htio je znati vjerujem li da bi bilo prikladno da razgovara sa svojim upraviteljem o dovođenju druge osobe spremne raditi za minimalnu plaću, samo kako bi naučila programirati na licu mjesta. Prenio je da bi bez takvog aranžmana teško mogao ozbiljno shvatiti svoj obrazovni put, unatoč evidentnom potencijalu. Ne mogu reći jesam li sebična ili neljubazna, ali njegovi komentari su me pomalo peckali. Teško je ne osjećati se neprivlačno i kao da je potpuno izgubio povjerenje u moje sposobnosti…