Kako kaže Najžena, unatoč različitim nacionalnostima i vjerama, Merima i Dušan u braku su trideset godina. I usred rata u Bosni uspjeli su se zakleti i vjenčati u Beogradu.
Godina 1992. donijela je u Bosnu strašnu stvarnost u kojoj je sudbina ljudi ovisila isključivo o njihovoj vjerskoj pripadnosti ili nacionalnom podrijetlu. U ovo burno vrijeme Merima Buzimkić, mještanka Bosanskog Grahova, hrabro je napustila kninsko ratište i otišla u Beograd. Cilj mu je bio pronaći tetku koja je živjela u Batajnici, a put mu je olakšao vojni zrakoplov.
U Beogradu sam 22. listopada 1992. imala zadovoljstvo upoznati svog sadašnjeg supruga Dušana. Naša veza trajala je više od mjesec dana, a na jednoj od zabava Dušan me iznenadio prosidbom. “Došla sam da pomognem njegovoj majci, a onda me je pitao da se udam za njega”, rekla je Merima Najženu.
U jeku rata u Bosni, nesigurna za sudbinu svojih roditelja i njihovo trenutno stanje, Merima odlučuje pridružiti se Dušanu i postati njegova žena.
Živjeli smo zajedno godinu dana bez braka, posvetili se poslu i štedjeli za sljedeće vjenčanje. Nedugo nakon vjenčanja naša se obitelj proširila na dvoje djece.
Kada je obavijestila roditelje o svojoj udaji za Srbina, reakcije nisu bile jednodušno pozitivne
. Ipak, par je i tijekom rata ostao vjeran i ostao pri svojoj odluci da se vjenčaju. Meri i Dule u listopadu će proslaviti 30. godišnjicu braka.
