– Za danas jedna jako mistična tema, koja će definitivno svakoga da interesuje. Jednostavno, smrt čeka svakoga od nas, a svi se pitamo, šta se u stvari dešava nakon što jedna osoba ispusti dušu. Neki vjeruju u raj, neki u pakao, dok imamo i onu opciju da tu sve definitivno prestaje.
Nakon smrti, ljudsko tijelo prolazi niz faza raspadanja koje su sastavni dio prirodnog procesa razgradnje. S više od 200 kostiju, nebrojenim mikroorganizmima i bilijunima stanica, tijelo se postupno raspada nakon što život prestane. U prvim danima nakon smrti, mikroorganizmi se množe i šire po cijelom tijelu, ispuštajući štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnog mirisa. Nedostatak kisika uzrokuje propadanje organa koji su uvelike ovisni o njemu, uključujući i mozak. Kao rezultat toga, moždane stanice otpuštaju vodu, što se može manifestirati kao nakupljanje tekućine na dnu preminule osobe.
Nakon prestanka života, nakon nekoliko sati počinje proces razgradnje unutar crijeva. Jednom kada imunološki sustav izgubi sposobnost reguliranja mikrobne aktivnosti, ti mikroorganizmi počinju izlaziti iz tijela prožimanjem tkiva, probijajući se prema jetri i žučnom mjehuru. Dok troše unutarnje organe, tijelo prolazi kroz transformaciju boje. Kako vrijeme prolazi, tjelesne tekućine i toksini uzrokuju promjene u nijansi odjeće koja je ukrašavala pokojnika. Na kraju se odjeća raspada, a tijelo se počinje pretvarati u kašu sličnu tekućini. Tijekom vremena, mast unutar tijela prolazi kroz pretvorbu u tvar nalik sapunu, koja se obično naziva voskom.
Ovisno o okolnim uvjetima okoline, tijelo može biti podvrgnuto mumificiranju ili raspadu. U uvjetima visoke vlažnosti, koža na ušima, nosu i kapcima se suši i pocrni, što znači da se radi o mumificiranju. Nasuprot tome, u suhim uvjetima također može doći do mumifikacije, pri čemu određeni ostaci poput zuba i šavova odjeće ostaju netaknuti. Protok vremena uzima danak u organizmu, pa tkivo nakon pola stoljeća postupno nestaje, a nakon osam desetljeća ostaju samo kosti. Na kraju se čak i kosti raspadaju i raspadaju u prah. Međutim, usred ovog neizbježnog karijesa, zubi su jedina iznimka, ostajući otporni i otporni na karijes. Nakon prestanka vitalnih funkcija kao što su otkucaji srca i disanje, tijelo ulazi u postmortalnu fazu koju karakterizira prestanak metaboličkih aktivnosti.
Ova faza pokreće postupni niz fizioloških i tkivnih promjena koje su sastavni dio prirodnog procesa razgradnje i propadanja. Jedna od početnih transformacija poznata je kao rigor mortis, stanje postmortalne ukočenosti uzrokovano nakupljanjem mliječne kiseline. Mortis obično počinje u rasponu od 2 do 6 sati nakon smrti i traje do 48 sati. Važno je napomenuti da unatoč potencijalno uznemirujućoj prirodi ovog procesa, on je sastavni dio ciklusa života i smrti promatranog u prirodnom svijetu. Nakon pojave rigor mortis, tijelo napreduje u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postupno rasipanje tjelesne topline. Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura postupno usklađuje s temperaturom okoline.
Ovaj poseban proces ima značaj u forenzičkim istragama jer pomaže u određivanju vremena smrti. Trajanje i intenzitet ovih promjena može varirati ovisno o nekoliko čimbenika, uključujući temperaturu okoline, razinu vlažnosti, prisutnost insekata i mikroorganizama, kao i medicinsku i toksikološku povijest pojedinca. Vrijedno je napomenuti da postmortem promjene na tijelu igraju ključnu ulogu u forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Forenzički stručnjaci koriste svoje razumijevanje ovih promjena kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, procjeni vremena smrti i identifikaciji potencijalnih pokazatelja traume ili bolesti.
