– Riba je ubjedljivo najzdravija namirnica koja se može naći u ljetnim danima na našoj trpezi. Puna je omega 3 kiselina, jako brzo se vari, i puna je zdravih masti….
Poslužite pečenu ribu. Uz krumpir ili neku drugu salatu koja ide uz ovaj specijalitet. Ako ste ljubitelj pržene ribe i već imate spreman recept za dane pred nama — evo još jednog trika. Pomoći će vam da bude još hrskavije, pazeći da ostane jednako ukusno, a da ne upije ni kap ulja! Ovdje je riječ o sastojku koji ćete koristiti umjesto brašna, a koji je u kuhinji većine ljudi – gustin. Riba će biti posuta škrobom ili kukuruznim škrobom od kojeg će se stvoriti korica. Na kraju će ostati hrskava i neće dopustiti ribi da upije previše ulja — postane masna.
Sastojci: 1 kg ribe (odgovara morska ili riječna riba) 200 g gustina 3 žličice soli 1 žličica papra 1 žličica češnjaka u prahu (i bilo kojeg drugog začina po želji) ulja za pripremu prženja: Narežite ribu na komade; posolite, kao i obično, i ohladite. To bi idealno trebalo učiniti dan ranije, iako će biti dovoljno i nekoliko sati prethodnog namakanja. Ulijte juhu u zdjelu. Dodajte 1 žličicu soli plus papar, češnjak i bilo koji drugi začin po vašem izboru. Ostavite da se dobro sjedini. U dublji lonac stavite ulje – više ulja da riba “pliva” u njemu – i jako zagrijte. Izvadite ribu iz hladnjaka.
Svaki dio dobro uvaljati u brašno i spuštati u vrelo ulje. Po potrebi ih nekoliko puta preokrenite da se sve strane podjednako ispeku. Poslužuje se uz krumpir ili neku drugu salatu koja dobro pristaje uz ovu poslasticu. povoljno!
BONUS TEKST:
Još kao djevojčica Željka Bojić (34) odlučila se baviti pomagačkim poslom te je kasnije upisala medicinsku školu. Žučni kamenci dijagnosticirani su joj 2011., ali je operacija otkrila još bolniju istinu: da ima puno veći problem s jetrom i da bez transplantacije nema šanse za život. Dvadesetogodišnjak, student druge godine medicine, uvijek zdrav > zdravlje na prvom mjestu.
Tijekom rutinskog ultrazvuka kod liječnika koji me je uputio, saznao sam da imam žučni kamenac, poznatiji kao žučni kamenac. Budući da sam medicinski potkovan i svjestan, odlučio sam zaustaviti sve dok se – kao što je opisano u dijagnozi – komplikacije ne uguše, ako im se ne pristupi na vrijeme. – započinje svoju priču za Zdravlje Kurir Željka. Upravo je 3. studenoga 2011. Željka bila zakazana za kiruršku intervenciju; puna optimizma prošla je kroz vrata operacijske dvorane ne sluteći da će se sve zauvijek promijeniti. Više nego potpuno uvjerena da sve ide po planu dogovorenom sa sudbinom i Gospodinom iznad, razvila je neobičan imunitet: nijedna suza joj nije pala iz očiju! …
Sjećam se čak da sam u bolnicu ponio knjigu iz fiziologije jer sam za dva tjedna imao kolokvij koji sam trebao pripremiti, ali nažalost moje mjesto u amfiteatru Medicinskog fakulteta cijeli je semestar ostalo prazno. U udruzi „Zajedno za novi život“ odlučila sam se zajedno sa svojim kolegama boriti za raskid svih predrasuda o problemu doniranja organa. Suočavanje sa strahom od smrti Komplikacije su se razvile u postoperativnom razdoblju, doduše vrlo rijetke, ali, nažalost, Željka je bila jedna od nekoliko tisuća ljudi kojima se to događa.
– Mjesec dana nakon prve operacije nalazi su mi bili jako loši i hitno sam prebačena na VMA. Tek sam tamo osjetila da sa mnom nešto nije u redu i prvi put sam osjetila strah od smrti jer su mi liječnici u jutarnjoj viziti dali šture informacije i nisu zvučali nimalo optimistično. Bjeloočnice i koža su mi jako požutjele. Gotovo da nisam imala apetita. Majka mi je samo kad je došla u posjet uspjela staviti komadiće hrane u usta. Strašan je osjećaj da polako gubiš bitku. Tek tada je Željka istinski shvatila značenje stare izreke. “Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.”
