– Cijela Srbija upire psrstom u dbva radnika Borsskog Vodovoda, koji su priznali zločin nad Dankom Ilić. Uveliko se po medijima traži ponovno uvođenje smrtne kazne, a komentari po društvenim mrežama su raznoliki. Mi danas govorimo o tome kakvo mišljenje vlada o ovoj dvojici osumnjičenih u njihovom preduzeće.
Šokantno priznanje Srđana Jankovića (50) i Dejana Dragijevića (50) za svirepo ubistvo Danke Ilić (2), koja je bila nestala 10 dana, ostavila je u neverici njihove kolege u “Vodovodu”. .
Vest o tragičnom incidentu ostavila je građane Srbije u šoku i neverici. Radilo se o mladoj devojci po imenu Danka, koju je udarilo vozilo, a zatim je bezdušno bacilo na deponiju. Zajednica je ostala bez teksta ovim užasavajućim činom, a njeno tijelo do danas nije pronađeno.
Zaposleni u “Vodovodu” do juče nisu imali saznanja da, kako su nedavno otkrili, nesvesno dele radno mesto sa dvojicom kriminalaca.
Prema rečima službenika Vodovoda koji je Kuriru dao informacije, Janković i Dragijević su pokazali potpuni nehat prema događajima koji su se odigrali u proteklih deset dana nakon nestanka Danke Ilić, koja je osumnjičena za ubistvo. Zaposlenik je izjavio da je njihovo ponašanje izgledalo potpuno uobičajeno.
- Dok su kolege koje su redovno komunicirale s njima primijetile da u njihovom ponašanju nije bilo očiglednih sumnjivih znakova, često su opisani kao hladni poput šprica. Oni koji pokazuju takvo ponašanje često se povezuju s tradicionalnom psihopatijom, jer pokazuju odsustvo emocionalne reakcije nakon izvršenja krivičnog djela. Po prijemu vesti o Dankinom nestanku, direktor “Vodovoda” je pozvao osoblje za pomoć u njenom lociranju, a Dragijević se odmah prijavio.
Tragično, bio je u potrazi za mladom devojkom kojoj je naglo oduzeo život.
Prema iskazu kolege, dodijeljene su im dnevne obaveze i dosljedno su ih ispunjavali dok su bili na poslu.
- Važno je podsetiti se događaja koji su se desili 26. marta ove godine kada je u Boru nestala dvogodišnja devojčica Danka Ilić. Poslednji put je viđena sa svojom majkom Ivanom i jednogodišnjim bratom na njihovom porodičnom imanju. Nakon obimne desetodnevne potrage, počele su da se javljaju sumnje u umešanost dvojice radnika JKP Vodovod, Srđana Jankovića i Dejana Dragijevića. Oni su, kako se navodi, odgovorni za to što su devojčicu udarili automobilom, a zatim odložili njeno telo tako što su ga stavili u vozilo marke “fijat” i ostavili na deponiju. Ministar unutrašnjih poslova Bratislava Gašić izvijestio je da su dvije osobe priznale krivično djelo i dale sveobuhvatan prikaz događaja koji su se odigrali tog kobnog dana. Međutim, vlasti uporno traže tijelo, jer sumnjaju da je možda premješteno sa deponije.
Porodici nastradale Danke Ilić iskreno saučešće uputila je major policije Bojana Otović Pjanović, koja je takođe izrazila zahvalnost na saradnji sa organima reda. Istaknuto je da je istraga vođena marljivo i istovremeno na više načina.
Već drugog dana postalo je očigledno da bijeli automobil “panda”, zajedno sa flotom od 16 drugih vozila, prolazi tim područjem. Ipak, samo dva vozila, uključujući i “pandu”, vratila su se u identičnom pravcu.
Dok je bio uključen u dugu raspravu sa majkom deteta, policijski major je primetio parkiranu belu fijat pandu u neposrednoj blizini njihove lokacije. Majka je primijetila vozilo dok je tragala za svojim djetetom. Daljnjom istragom je otkriveno da je automobil u vlasništvu vodovodne kompanije.
U periodu od 13:45 do 13:52 svjedoci su uočili maloljetnu žensku osobu. Tačno u 13:50, automobil “panda” bio je stacioniran direktno ispred ulaza na kapiju. Pre ove pojave, devojčica je primećena na raskrsnici u blizini stana gde su živeli majka i dete.
- Prema riječima Otovića Pjanovića, automobil “panda” ostao je kao jedino vozilo koje je ostalo u blizini nakon što su sva ostala vozila došla i otišla. Došavši do kapije, osobe su ušle u automobil i nastavile da se voze ulicom oko 30 do 40 metara. Za to vrijeme slučajno su se sudarili sa djevojkom, koja je laganim korakom hodala desnom stranom puta. Nakon sudara, putnica, za koju se vjeruje da je umiješana, stavila je djevojčicu u prtljažnik pored alata, a oni su nastavili put prema određenom odlagalištu. Bitno je priznati da Otović Pjanović ističe da su iznesene informacije zasnovane na priznanjima osumnjičenih. Ipak, postoji obilje potvrđivanja kroz korištenje komparativnih tehničkih metoda koje uključuju GPS i njihove mobilne uređaje. Osim toga, Otović Pjanović dodaje da je do premještanja tijela došlo 48 sati nakon prvobitnog incidenta.
