– Sa našim današnjim člankom se vraćamo malo u prošla vremena, i govorimo o o jednom od najboljih srpskih glumaca svih vremena. Zoran Radmilović je bio prava dobrica, tako bar govore njegove kolege i dan danas. Zapamćen je po sjajnim ulogama u svojoj karijeri….
Zoran Radmilović je nadaleko priznat i obožavan glumac i obožavan od strane publike i kolega, ali njegova prava bit je lijepo uhvaćena kroz njegovu duboku ljubav prema supruzi Dini. Zoranov osobni život karakterizirala je njegova istinska dobrota i nepokolebljiva privrženost roditeljima i sestri. Rođen 1933. godine, prve je godine proveo u Zaječaru prije nego što se preselio u Beograd zbog studija. Tijekom svoje mladosti stvorio je čvrste veze s grupom prijatelja koji su mu bili bliski do njegovih posljednjih dana. Nevjerojatno je da se njegova ljubazna priroda proširila izvan njegovih osobnih odnosa i zahvatila područje glume. Dina Rutić (1943.), izvanredno zanosna i intelektualno nadarena glumica, odigrala je značajnu ulogu u romantičnom putu Zorana Radmilovića.
- Sa svojim zadivljujućim očima boje meda i očaravajućim usnama, posjedovala je tijelo koje je odisalo gracioznošću i gipkošću, podsjećajući na tijelo šarmantne srne. Unatoč svojoj privlačnosti u svijetu glume, gajila je duboku strast prema književnosti te je nastavila studij na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kao kći poznatog kazališnog glumca Jože Rutića, odmah je stekla afirmaciju i brojne glumačke prilike u filmskoj industriji. U kratkom je razdoblju postala najhvaljenija glumica u Beogradu, u Jugoslaviji. S 21 godinom, još kao studentica, zapažen je debi u ulozi glavne uloge u filmu “Prometej s otoka Viševice” (1964.).
Uslijedio je angažman u “Omnibusu 3”, “Mostu”, kao i raznim televizijskim produkcijama i mnoštvu drugih filmova. Unatoč novostečenoj slavi, Dinin karakter ostao je nepromijenjen budući da je nastavila utjelovljivati skromnost, jednostavnost i srdačnu prirodu, dok je ostala duboko povezana sa svijetom književnosti. U slobodno vrijeme uživala je slušajući melodične melodije Charlesa Aznavoura, a posebno se divila francuskom glumcu Gerardu Philippeu.
Tek nakon njihove suradnje u TV drami Mome Kapora “Provod” 1966. godine, gdje je imala privilegiju raditi uz Zorana Radmilovića, Dina je izrazila želju za ponovnom suradnjom s njim. U jednom intervjuu pohvalila je njegovo ugodno držanje i iznimne glumačke sposobnosti, učvrstivši svoje divljenje prema njemu kao profesionalcu. Prema Dini, svatko se izvrsno ponaša kada je on u blizini. Dok je Zoran promatrao anđeosku ljepotu šarmantne mlade djevojke na odlasku na fakultet, u glavi mu se pojavila misao:
- “Ova djevojčica će postati moja žena.” Nije mogao a da ne izrazi taj osjećaj. Dinina veza s visokom plavušom završila je zbližavanjem sa šarmantnim muškarcem deset godina starijim, zbog čega je napustila raskošni stan svojih roditelja i smjestila se u njegovu mansardu, gdje je poklanjala svoju ljubav i povjerenje. Započelo je njihovo putovanje u paru, a vrlo brzo se pokazalo da su idealan par. Obojica su posjedovali divan smisao za humor i dosjetljivost, kao i izvanrednu razinu tolerancije i poniznosti. Godina 1966. označila je početak njihove bračne zajednice. Unutar granica njihovog braka, usredotočeni su bili samo jedno na drugo, ostavljajući poslove iza sebe kada su ušli u svoj dom.
Zoran je preuzeo ulogu njegovatelja, brinući se da njegova voljena Dina uvijek bude u toplinskom i sigurnom zagrljaju. Slijedeći Zoranov pozitivan pogled na život, vrijeme su posvetili doživljaju radosti, smijeha i trenutaka nježnosti. Živeći životom u izobilju, Zoran je samouvjereno izjavio: “Posjedujem dovoljno svih stvari, što mi olakšava održavanje takvog načina života. Dina je odisala duhovitošću i vedrinom, čineći njihov susret besprijekornim prikazom duboke povezanosti. Dinino odrastanje bilo je ukorijenjeno u komunizmu, rođena usred ratnog kaosa od roditelja koji su bili glumci u partizanskom kazalištu. Zvali su je čak i Titovom unukom, a Sava Kovačević slao je majci ječam da spremi kašu.
Prigrlivši duh svog odgoja, Dina je svim srcem prigrlila poslijeratnu atmosferu komunističke Jugoslavije. Zoran je imao suprotno stajalište, budući da je njegov koncept pravednosti djelovao unutar različitih granica. Svoje kolege glumce iz Otpisanih (Prla, Tihi i Mrki) duhovito je nazvao “tri praseta”. Međutim, ove suprotstavljene perspektive samo su služile kao hrana za šale i zabavu, stvarajući atmosferu smijeha koja je prožimala njihovo kućanstvo. U dobi od 41 godine Zoran je 1974. godine doživio dolazak kćeri Ane. Ta novootkrivena radost tročlane obitelji potaknula je u njima još veću razinu kreativnosti.
Zoran je imao neizmjerno zadovoljstvo biti otac, pa je otišao toliko daleko da je odrastanje svoje kćeri zabilježio u dnevniku. Posvetio se Aninoj sreći i njegovanju njezine mašte, što je nedvojbeno imalo značajnu ulogu u njihovim životima. Zoranovim maštovitim pripovijedanjem mala Ana uspjela je spasiti oca od smrtonosne zmije tijekom posjeta zoološkom vrtu, pokazujući vlastitu izuzetnu maštu. Jasno je da sve oživljava u prisustvu Zorana i njegove produhovljene naravi. U potrazi za ljubavlju i srećom, Zoranu je prioritet bilo što bolje provesti vrijeme s Dinom i Anom. Nije mogao pojmiti ideju o prostranim stanovima u kojima svaki pojedinac ima svoju zasebnu domenu.
Za njega je bit obitelji bila u zajedništvu. Radost koja proizlazi iz duboke ljubavi unutar obitelji narušena je preranim Zoranovim odlaskom koji ih je napustio 1985. godine. Unatoč golemim nedaćama, Dina je uspješno odgojila Anu u izuzetnu mladu ženu. Tragično, Anin vlastiti život prekinut je jer je preminula u 43. godini života u veljači 2017. godine. Nakon 34 godine od Zoranove smrti, Dina Rutić Radmilović našla se sa suprugom i kćerkom na vječnom počivalištu.
