– Otac Predrag je definitivno neko, ko je jako mudar, i čija svaka riječ ima određenu težinu. On jednostavno gleda sve iz nekog drugog ugla, i koliko god se nekada ne slagali sa njegovim mišljenjem, na kraju se ispostavi da je bio baš sve u pravu….
– U posljednjih nekoliko godina sve veći broj ljudi polako se okreće svojoj vjeri. Ono što je više nego simptomatično je da se mladi sve više okreću pravoslavlju, katoličanstvu i islamu. Danas govorimo o pravovjerju i nekim pravilima kojih se treba pridržavati. U svom govoru o. Predrag Popović govorio je o izazovima od Boga i njihovom važnom mjestu u našem duhovnom rastu i napretku. Općenito je da se svi mi susrećemo s naizgled nemogućim situacijama koje su apsolutno sastavni dio našeg života.
U takvim situacijama vrlo je važno odgovoriti na najprikladniji način. Duboki uvidi koji su nam dani imaju svoje izvorište u propovijedima o. Predraga Popovića. Slušajte njegovu mudrost koja otvara put prema prosvjetljenju; mentor za vaše buduće pothvate. Ističe ne prepuštanje strahu, bilo da se radi o strahu od kritike ili strahu od vanjskih osuda. Umjesto toga, treba se baviti ispunjavanjem osobnih dužnosti i napredovanjem na našem duhovnom putovanju. Odgovornost pomirenja sa samim sobom je na nekoj drugoj osobi.
Također, savjetuje kako se mi kao vjernici možemo zaštititi od ljudi koji imaju zle namjere prema nama i zaštititi svoje dobro. Jedina sigurnost leži u molitvi za one pojedince koji gaje zlu volju protiv nas i žele nam nauditi. Paljenjem jedne svijeće možemo zapaliti mnoge druge u danu i osnažiti ih da ostvare ono za što su predodređeni. Ta osoba, koja nas stvarno namjerno želi motivirati, mogla bi zapravo biti ona za koju smo se molili. Otac Predrag Popović je na mnogo načina naš prijelaz na višu razinu bića – nezasluženi dar od Boga.
Njegovo učenje donosi jednu glavnu lekciju da nismo taoci negativnosti, jer je naš identitet stvoren. Te duboke emocije vrlo je dobro izrazio fra Predrag Popović. Jednako poštovan je i vladika Nikolaj Velimirović, koji se svim srcem posvetio svom narodu uz izdašne pohvale i iskrene opomene. U svojoj svetoj misi on vješto proriče sudbinu Srba, otkrivajući duboki razgovor Svetog Save s Bogom. 1. Iz daljine zagonetan me šapat zanosi: gdje vjetrovi plešu? kuda vihori lutaju? dijele li stabla javora tajne razgovore ili trava razgovara sa zemljom? možda se čak i zvijezde sastaju u nebeskom skladu za neko božansko veselje?
2. Ni vjetrovi, ni vihori, ni šum javorovih stabala, ni trava koja šapuće dok sa zemljom razgovara, ni nebeske zvijezde što pale serenade. Car Konstantin s poštovanjem drži simbol križa, a časni sveci Stratilat, Prokopije, Georgije i Jevzatije prate ga noseći brzake. Bezbrojni drugi plemeniti ljudi stoje u svojim redovima. S njegove desne strane je Blažena Djevica Marija. Ogrnuta je vladarskim ogrtačem — ako bi takvi bili s neba — s nebeskim šarama, dok sveti Sava čvrsto drži žezlo.
Mnoštvo prisutnih je ogromno, više od zvijezda koje se noću vide na nebu. Sveci i anđeli su toliko izmiješani da se ne može razabrati tko je ljepši. Ali pred Kristom je kleknuo umjesto da stoji jer je želio ostati ponizan. Milosrdni Krist tada je zagrlio Savu u tišini, ali govorom koji je bio tako pun milosrđa. “Neka zasja obraz srpskoga naroda među ljudima i nebeskim bićima. Neka poštovani sudija sudi po najvećoj pravdi, neka imućni pokažu samilost i neka razdaju svoja bogatstva.
Neka se komšije bave dobrim poslovima, neka jaki podižu slabe. Neka mlađi naraštaj poštuje starije, a mlade žene neka čuvaju svoje vrline.” On se nakon svega toga s poštovanjem molio svetom Savi – moleći se za sve one razloge zbog kojih je čak i Heruvim drhtao pred njegovom nadmoćnošću i vlašću. Postoji li nešto skriveno od vašeg sveopažanja?
