– U današnje vrijeme, oko nas je uvijek neko ko nam ne želi baš veliko dobro. Međutim, treba da se bude jako mudar, ne bi li shvatili ko vam želi dobro, a ko zlo. Sljedeća priča je i više nego poučna.
O. Predrag Popović u svom je govoru govorio o značaju toga kako Bog stavlja kušnje pred nas kao ljude, ističući njihovu ulogu u našem duhovnom rastu i razvoju. Uobičajena je pojava da se svatko od nas susreće sa situacijama koje se čine nepremostivim, a to je sasvim prirodno i sastavni aspekt života.
U tim je trenucima ključno reagirati na odgovarajući način. Duboka mudrost koja nam je podarena krije se u poukama oca Predraga Popovića. Obratite pažnju na njegove riječi, jer one sadrže ključ prosvjetljenja i služe kao kompas za vaša buduća nastojanja. Naglašava važnost ne podlijeganja strahu, bilo da se radi o strahu od osude ili strahu od tuđeg mišljenja. Umjesto toga, trebali bismo se usredotočiti na ispunjavanje vlastitih odgovornosti i napredovanje prema našem duhovnom putovanju.
Na drugima je da odluče kako će se nositi s vlastitim neprijateljstvom. Osim toga, on daje smjernice o tome kako se mi, kao pojedinci vjere, možemo zaštititi od onih koji gaje loše namjere prema nama i zaštititi svoju dobrobit. Jedina istina leži u našoj obvezi da molimo za pojedince koji gaje zlu volju prema nama i žele nam nauditi. Paljenjem jedne svijeće posjedujemo moć zapaliti bezbroj drugih svaki dan, omogućujući im da ispune svoju namjeravanu svrhu. Vjerojatno je da bi ta osoba, koja nas namjerno želi isprovocirati, zapravo mogla biti odgovor na naše molitve.
Možda, poslan od strane božanske sile, on služi kao sredstvo da nas uzdigne na višu razinu postojanja, dajući nam vrijednu lekciju da nismo definirani takvom negativnošću. Ove duboke riječi izgovorio je otac Predrag Popović. Dodatni tekst: Vladika Nikolaj Velimirović stekao je neizmerno poštovanje kao episkop, kako velikodušnim hvaljenjem našeg naroda, tako i spremnošću da nas iskreno kritikuje i istakne naše greške. U svojoj Svetoj Liturgiji on vješto proriče sudbinu Srba prikazujući duboki razgovor Svetog Save s Bogom.
1. Iz daleka do ušiju mi dopire tajanstven zvuk: Kuda se kriju vjetrovi, kuda idu vihorovi? Šapuću li to stabla javora tajne ili je to trava koja razgovara sa zemljom? Možda same zvijezde pjevaju nebu serenade? 2. Nisu vjetrovi, ni vihori, ni šum javora, ni trava što sa zemljom riječi izmjenjuje, ni zvijezde nebeske što gore pjevaju. Ne, to je Sveta liturgija koja se svečano obavlja u Nebeskom Kraljevstvu Kristovu. Bogoslužje predvodi Ivan Zlatousti uz sabranje od tri stotine episkopa, među kojima su svi biskupi zemaljskih mučenika, i tri tisuće časnih svećenika ugodnika Božjih.
- Đakon Stjepan čita poslanice, dok sv. Luka služi kao evanđelist. Car Konstantin drži križ, a sveti Stratilat uz Prokopija, Georgija i Jevzatija nose ripide. Prisutni su i brojni drugi stratificirani pojedinci. Ognjena Marija oganj nosi, Ilija Gromovnik kadi, a svete vrače mirom pomazuju, a Krstitelj vodom škropi. Kerubini pjevaju Kerubinima, a Kralj Slave sjedi na prijestolju, njegovo blistavo lice obasjava nebo. S njegove desne strane nalazi se Presveta Bogorodica, ogrnuta zvjezdastim porfirom, dok Sveti Sava drži žezlo. Mnoštvo ljudi je neizbrojivo, premašuje broj zvijezda na nebu. Sveci i anđeli se miješaju, pa je nemoguće razaznati tko je ljepši od drugoga.
Po završetku svete Liturgije, sveci su pristupili Hristu i prineli svoje darove, a poslednji je bio Sveti Sava, a za njim srpski sveci. Dok je Sveti Sava stajao uspravno, bio je neobičan prizor kako je drugi svetac, koji je ostao ležati na zemlji, odbio da ustane. Presveta Bogorodica je tada istupila da podigne Svetog Savu, jer joj ga je posvetio Hilendar. Međutim, umjesto da ustane, Sveti Sava je kleknuo pred Hrista i odlučio da ostane na tom položaju. U trenutku samilosti, milosrdni Krist je zagrlio Savu i progovorio tonom milosrđa.
“Milo moje čedo, Nemanjiću Savo, što si me tako rastužio? Što si mi suze natjerao? Nikada te nisam vidio ovako da plačeš, ni za Kosovom, kad je srpsko carstvo bilo tamom zavijeno. Reci mi Kako je, čedo moje voljeno, jaka vjera Srba kao što je bila u vrijeme Nemanje, sina mu Svetoga, slavnog kralja Milutina, i milog mučenika? Lazare, Ljubostinjke Milice, Krušedolke, majke Anđele, i svih drugih careva i kneginjica, koji su ovu zemlju krasili, tako neka odzvanjaju sveti hvalospevi moji po Srbiji I neka mir srpskom zemljom vlada iu najcrnjim vremenima.
Neka zasija obraz srpski, pred ljudima i pred anđelima. Neka veliki sudac nepristrano dijeli pravdu, neka bogati pokažu milosrđe i dijele svoje blagoslove, neka susjedi postupaju pošteno jedni prema drugima, neka jaki podupiru slabe, neka mlađi naraštaj poštuje svoje starije i neka mlade žene sačuvaju svoje vrline. 6. Obraćajući se svetom Savi s poštovanjem, rekao je: “O Gospodine goleme moći i autoriteta, čija prisutnost uzrokuje da čak i Kerubini drhte, postoji li nešto što ostaje skriveno Tvom svevidećem pogledu?
Ti posjeduješ sposobnost zaviriti u dubine čovjekova srca i shvatiti njegove najskrivenije misli. Čak i najmanji crv koji vreba ispod kore grma ili otrovna zmija skrivena ispod kamena ne može promaknuti Tvojoj pažnji pogled, uključujući mračne prijestupe za koje si se dragovoljno žrtvovao na križu. Međutim, Tvoja je bezgranična ljubav ta koja prekriva sve stvari, i iz te ljubavi Ti ispituješ o onome što je poznato, želeći da otkrijem ono što je superiorno za Tebe već su svjesni svega.
