– Jovana Joksimović je definitivno jedna od najboljih TV voditeljica u cijeloj regiji. Njena pojava, način vođenja sve je to dovoljno da se samo može gledati sa jako velikim užitkom. Međutim, u posljednje vrijeme ima manjih problema sa zdravljem, o kojem baš i nerado priča.
Tokom svoje emisije, Jovana Joksimović se pozabavila temom navodnog “gena za gojaznost”, a na tragu čuvene Opre Vinfri, otvoreno je razgovarala o sopstvenoj borbi sa izgledom i težinom, pripisujući ih istom genetskom faktoru.
Uključujući se u razgovor sa svojim gostima, razmišljala je o istinitosti Oprinih izjava.
- Doktorka Jagoda Jorga je započela potvrđivanjem tačnosti i izvrsnosti određenog dela u svojoj ličnoj izjavi, jer se odnosi na stigmatizaciju i etiketiranje koje prati bolesti kao što je gojaznost, slično iskustvu osoba sa vitiligom. Jovana, koja boluje od vitiliga, izrazila je saglasnost sa poređenjem drugih kada komentarišu bele fleke na njenom licu. Ona je priznala da je njihovo zapažanje tačno.
Vitiligo je stanje koje se manifestira prisustvom bijelih mrlja na koži, bez dodatnih fizičkih manifestacija osim ovih bijelih mrlja. Vjeruje se da ova rijetka bolest pogađa mali postotak, u rasponu od 0,5 do 2% svjetske populacije.
Vitiligo je trajna bolest koju karakterizira postupno iscrpljivanje stanica odgovornih za proizvodnju pigmenta. Iako ovo stanje podjednako pogađa oba pola, češće se dijagnosticira kod žena, vjerovatno zbog njihovog marljivog pridržavanja rutinskih medicinskih pregleda i značaja koji se pridaje estetskim implikacijama bolesti. Iako se može manifestovati u bilo kom trenutku života, pretežno se javlja između 20. i 25. godine, kako je objasnila dr Aleksandra Radosavljević u prethodnom intervjuu za Ona.rs.
Pojavu vitiliga na koži karakterizira prisustvo bijelih mrlja, koje mogu biti pojedinačne ili skupljene, s dobro definiranim granicama. Iako su tipično asimptomatski, ovi flasteri mogu uzrokovati svrab tokom faze aktivnog rasta. Bilo koje područje kože može biti zahvaćeno vitiligom, ali se najčešće vidi na područjima izloženim suncu. Osim toga, vitiligo također može utjecati na dlanove, tabane i sluzokožu, što otežava otkrivanje bolesti u ranoj fazi. Dijagnoza se obično postavlja dermatološkim pregledom, iako se mogu koristiti i druge metode kao što su Woodova lampa, dermoskopija i biopsija kože.
Prema rečima dr Radosavljevića, oblast dermatologije je pred teškim zadatkom kada je u pitanju lečenje vitiliga. Uobičajene metode liječenja uključuju primjenu kortikosteroida, vitamina D i fototerapiju, kao i primjenu sistemske terapije. U progresivnijim slučajevima mogu se primijeniti JAK inhibitori i subkutana terapija, dok se hirurška intervencija i depigmentacija nezahvaćene kože smatraju invazivnijim opcijama liječenja.
Progresija vitiliga je vrlo neizvjesna u svom kliničkom toku. Tipično, promjene imaju tendenciju da se postepeno šire tokom nekoliko mjeseci i održavaju dosljednu veličinu dugi niz godina, što se pokazalo izazovnim za upravljanje. Stanje ima sposobnost širenja generiranjem svježih modifikacija i pojačavanjem postojećih, što često rezultira njihovom fuzijom. Dr Radosavljević je napomenuo da može doći do spontane repigmentacije, posebno kod mlađih osoba, nakon izlaganja sunčevom zračenju.
Tokom ljeta, ključno je dati prednost zaštiti kože, posebno za depigmentiranu kožu. Iako ovaj tip kože ne može preplanuti, ipak je podložan pečenju. Stoga je korištenje krema za sunčanje imperativ za zaštitu od štetnih sunčevih zraka.
- Dr Radosavljević je istakao značaj zaštite kože od sunca kako bi se sprečio primetan kontrast u boji između mesta zahvaćenih vitiligom i kože izložene suncu. Dostupne su različite kozmetičke opcije za poboljšanje izgleda kože pogođene ovim stanjem, uključujući šminku, boje, vodootporne proizvode i dihidroksiacetonske proizvode. U slučajevima kada je vitiligo stabilan i nema progresije bolesti, mikropigmentacija i tetoviranje mogu biti održivi razlozi.
Psihološko blagostanje osoba sa vitiligom može biti pod velikim uticajem ovog stanja, uprkos njihovoj sposobnosti da žive normalnim životom. Istraživanja su pokazala da najizraženija poteškoća leži u promjenama koje se javljaju na vidljivim područjima, posebno na licu. Osim toga, preovlađujuća zabluda oko ove bolesti je vjerovanje da se može prenijeti s osobe na osobu.
Dr Radosavljević je istakao značaj racionalnog pristupa i ekološke podrške za osobe sa vitiligom, ističući da veličina zahvaćenog područja direktno korelira sa stepenom nelagodnosti. Od ključne je važnosti educirati društvo o nezaraznoj prirodi ovog stanja i odagnati sve zablude oko društvene interakcije s onima koji imaju vitiligo. Svako, bez obzira na stanje u kojem se nalazi, treba biti tretiran kao ravnopravni članovi društva, bez ikakvog oblika stigme.
