– U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o jednoj jako zanimljivoj životnoj priči. Naime, radi se o ženi iz Srbije, kojoj je sudbina napravila scenario kakav se ne viđa ni u Holivudskim triler filmovima….
Jelena Trikić bila je izuzetna osoba, slavljena svojom hrabrošću i kršćanskim vrijednostima. Najznačajnija žrtva koju je podnijela bilo je davanje života za rađanje novog života. Njezinu veličinu prepoznali su ljudi diljem Bosne i Hercegovine, a od njezine smrti pokrenut je pokret da se ispred Kliničkog centra u Banjoj Luci podigne spomenik u njezino sjećanje, kako bi se osiguralo da se njezina duboka žrtva ne zanemaruje. Prošlo je više od 12 godina od sličnog događaja, a Jelena ima sina Nikolu kojeg će čuvati cijeli život. U trudnoći je doznala da se bori s rakom zbog kojeg je potrebno intenzivno liječenje citostaticima. Kako bi nastavila s ovim liječenjem, suočila se s teškim izborom pobačaja, odlukom koju je oklijevala donijeti.
Majka se prisjetila trenutka kada je nagovarala svoju kćerku govoreći: “Jelena, dijete moje, ti imaš veliki značaj u mom životu.” Jelena je na to odgovorila: “Majko, ja sam sebi jednako važna kao i tebi.” Goran Dunović, Jelenin suprug, osvrnuo se na njihov prvi susret, opisavši ga kao prilično nekonvencionalan budući da se dogodio preko telefona. Milkica, Jelenina majka, s uzdahom se prisjeća: “Bio je Đurđevdan kad su nam došli u posjet. To je bio trenutak kada je Jelena rekla vijest o trudnoći i rekla mi da ću uskoro postati baka. Osjetila sam veliku radost.” Osvrćući se na ta vremena, njezina majka dodaje:
“Mislila sam da je sve savršeno i da nas čeka sreća. Međutim, u šestom mjesecu trudnoće, Jelena je počela imati zdravstvenih problema. Osjetila sam da nešto nije u redu, samo je spavala cijelo vrijeme. vrijeme.” Goran opisuje početne znakove njezine bolesti, grlo mu se steže od ganuća. Ispričali su događaje koji su se odvijali, na kraju izjavivši da nema nade. Jelena je majku tješila riječima: “Maki, nemoj da plačeš, biće sve u redu”. Kako bi je spasili, predložena je terapija zračenjem, ali ona bi zahtijevala da se “riješi” bebe.
Liječnici su bili začuđeni što je uopće još bila pri svijesti. Ipak, dok je ležala u krevetu, odlučno je odgovorila: “Ne, ne, odbijam to prihvatiti.” Upozorili su je: “Jelena, tvoje vrijeme je ograničeno. Obično su djetetu potrebna najmanje tri tjedna da dostigne fazu prikladnu za rođenje, no ona je tvrdila da će izdržati. Liječnički tim ostao je zbunjen kako je mogla biti svjesna svoje okoline, jer su vjerovali da je trebala biti u komi. Ipak, šetala je, šetala, pa čak i pila kavu s medicinskim osobljem. Jelenin fokus nije bio na razgovoru o liječenju; njezina je glavna briga bila roditi dijete. Trebala je hitno roditi i tako je Nikola došao na svijet.
Suprug kaže da je ime Nikola izabrala jer se pred ikonom svetog Nikole zavjetovala da će njen sin nositi to ime ako ga bude imala. Ugledavši Nikolu, Jelena je doživjela ogromnu radost, kao da se oslobodila svih boljki. Unatoč liječničinim procjenama i njezinim vlastitim otkrićima, čvrsto sam se držao svoje vjere u čuda. Tek u trenutku njenog odlaska, kada je njen dah prestao, shvatio sam svoj život bez nje. Najveća žrtva je utjelovljena u onome što je postigla.
Temeljno načelo kršćanstva naglašava čin žrtvovanja sebe za druge. Nakon poroda, Jelena je preminula samo 39 dana kasnije. Nikolu smo doveli kući tri dana nakon sprovoda i pokazalo se da je to teško iskustvo za koje sam shvatio da se moram zalagati. Razmišljajući o tome godinama kasnije, shvaćam da put nije bio nimalo jednostavan. Tri godine nakon Jelenine smrti ušao sam u novi brak, što je značilo da je Nikola dobio sestru. Sada sam zadovoljan što ima družicu s kojom će odrastati. Nikola danas slavi jedanaesti rođendan i veselo je i ispunjeno dijete.
