Voditeljica Snežana Dakić prije nekoliko godina razvela se od supruga Vladimira Mikića, s kojim ima kćerku. Od tada je otvoreno razgovarala o njihovoj razdvojenosti, svojim kasnijim vezama i izazovima s kojima se suočila nakon raspada njihovog braka.
Dakić je izjavila da ga doživljava kao savršeno kompatibilnog partnera u svakom pogledu – od duboke ljubavne veze do zajedničkih stavova, interesa i snažne fizičke privlačnosti. Njihova je zaljubljenost bila intenzivna, au društvu su bili idealan spoj, oboje su imali kompatibilna zanimanja. Dijelili su dinamičnu energiju i uživali u sličnim stvarima. No, priznaje Dakić, kako život napreduje, ljudi prirodno evoluiraju i razilaze se u svojim putevima, pa tako i u tome kako doživljavaju sebe u životu i ljubavi.
Nakon razvoda potrudila se da u sebi otkrije osjećaj odgovornosti, o čemu je otvoreno pričala u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović”.
Prema riječima voditelja, i on i ja smo došli do zaključka da nismo mogli drugačije riješiti situaciju. Na tu spoznaju utjecala su učenja psihoterapeuta, saznanja iz psihološke literature i naš osobni odgoj. S obzirom na naše razumijevanje njezinih emocija, njezinih želja, njezine percepcije muškaraca, njega i života, nismo uspjeli pronaći bolji pristup. Oboje priznajemo da nismo bili svjesni kako se učinkovitije snalaziti u okolnostima. Naši napori da spasimo svoju ljubav bili su uzaludni, jer smo izgubili sposobnost razumijevanja jedno drugoga. Voditelj je rekao da su oboje oprostili za sve što se dogodilo.
- Smisao našeg odnosa, ovog partnerstva koje smo imali, jednostavno je izblijedio i nikada nisam imao želju da se pomirimo. Nije da je naša ljubav jedno prema drugom potpuno nestala. Uostalom, bili smo zajedno devet godina, a u svakoj dužoj vezi ima uspona i padova. Nitko ne prekida odmah. Uvijek postoji period kada stvari ne rade, onda se poprave, pa opet padnu. Ali za mene je to postala složena situacija. U to vrijeme imao je dvoje djece iz prethodnog braka, a imali smo i svoje dijete. Naši su životi bili vrlo javni, oboje smo bili poznati i uspješni. Uživali smo u luksuznom načinu života, ispunjenom putovanjima i okruženi mnogim ljudima. Međutim, shvatio sam da ne mogu sve to podnijeti. Sada, kad je moja kći odrasla, moj život je potpuno drugačiji. Imam sebe natrag, u potpunosti, cijelo vrijeme. Mogu razmišljati i preispitivati. Ali tada nisam imao vremena za sve. Između brige o maloj djeci, ispunjavanja radnih obaveza, održavanja imidža u javnosti i suočavanja s nedostatkom sna, nije bilo vremena analizirati ili razumjeti neke stvari. Čak i kad su se uzorci ponavljali, nisam ih mogao vidjeti.
Voditeljica je detaljno opisala ulogu svog supruga u njihovoj obiteljskoj dinamici.
Snežana je izrazila uvjerenje da je njezinom suprugu, kao i mnogim drugim muškarcima, na prvom mjestu dobra zarada te da se prvenstveno fokusirao na posao. Najviše joj je bilo drago provoditi vrijeme s djetetom kad god je bila kod kuće, osjećajući odgovornost i krivnju kad nije mogla biti tu. Kasnije je, nakon njihovog razvoda, shvatila da je mnogim muškarcima odnos između muškarca i žene glavni fokus, a djeca su sporedna. No, Snežani je dijete uvijek bilo na prvom mjestu, iako je pazila da ne zapostavi supruga i njihov partnerski odnos.
Dok je voditeljica svu svoju energiju usmjerila na brigu o djetetu, njezin suprug svoju je pozornost usmjerio prema drugoj ženi.
“Ne vjerujem da sam zbog svoje predanosti našem djetetu podbacila kao partnerica, ali jasno je da je njemu trebalo više pažnje, koju je tražio negdje drugdje. I iskreno, mislim da je to potpuno razumljivo i prihvatljivo. Da sam igrala ulogu u onda da, ali pravo pitanje je jesmo li mi željeli nastaviti na taj način Nema smisla više pokušavati… a ta spoznaja koincidirala je s rizicima s kojima sam se susrela u vlastitom životu”, objasnila je Snežana i dodala:
- Možda bi tijek događaja bio drugačiji da se nisam susreo s potpunim začepljenjem krvne žile, što je rezultiralo dijagnozom moždanog udara i tranzitorne ishemijske atake. Srećom, ja sam imao tu sreću da izbjegnem paralizu, za razliku od drugih koji dožive toliki nedostatak krvi u vratu i prikovani su za invalidska kolica godinu i pol. Zahvalna sam što mogu hodati. Krvna žila je uspješno ponovno otvorena, iako se u prva tri mjeseca ništa nije moglo učiniti. Jednostavno su mi savjetovali da “živim normalno”. Ali što znači živjeti normalno kada ste svjesni krvnog ugruška u vratu? Ipak, poslušao sam njihov savjet i živio svoj život najbolje što sam mogao, a nakon tri mjeseca problem je riješen. Međutim, dopustite mi da vam kažem, kada se nađete u takvoj situaciji opasnoj po život, strah od slabosti i bespomoćnosti nadilazi čak i strah od smrti. To je ogromna tuga i bila sam izvan sebe od tuge i straha.
