– U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako zanimljivu životnu ispovijed, koja nam dolazi iz Bosne i Hercegovine. Zemlja je to, koja je poznata po multinacionalnosti, i da tamo živi jako puno vjera i nacija…

Nana Ziba, nastanjena u Visokom kod Sarajeva, provela je četiri godine u kući pravoslavnog svećenika. Živjeti u stanu svećenika Iako prakticira islam, koji ima drugačije običaje i tradiciju od pravoslavlja, njezin život u tom kućanstvu bio je oslobođen strogih propisa. Ziba je u videu Alena Avdića izjavila: “Ja sam boravila u papinoj rezidenciji. Moje ruho, uključujući maramu i muslimansku odjeću, niko nije zaštitio. Provela sam četiri godine uz svećenika.

Porijeklom iz Rogatice, on se na kraju preselio u Austriju na četiri godine, ali se borio da se prilagodi tamošnjem načinu života, zbog čega se ona vratila u Bosnu i Hercegovinu. Kupila je kuću u Visokom, naselju u sastavu Dobrinje, gdje svako ima svoje prebivalište. Pripremi nam kahvu, dok nana bude klanjala, a onda možemo razgovarati. Iako je prošlo mnogo godina od njezina boravka u Austriji, rado se prisjeća gostoprimstva svećenikova doma i ljubaznosti koju joj je iskazivao. Ona kaže: “Pop mi je rekao: Majko, ti praktikuj svoje običaje, a ja ću svoje.

Dok sam molila, svećenik je primijetio: Pametno, majko, ti po svome, a ja ću po svome. Bilo je međusobnog poštovanja prema našim Religije su poštovale, a on nije zadirao u običaje drugoga, a ja se nisam ni u jednom trenutku osjećao ugroženo. Pojasnila je da svećenik vrlo visoko cijeni njihovu vjeru. Ziba je rekla: “Kada svećenik završi liturgiju, on kaže mom mužu: ‘Djede, molim te, skuhaj nam kavu; Nana se moli, pa možemo sjesti i popričati.’

BONUS TEKST:

Dijana Đoković, majka najživljeg tenisača u povijesti Novaka Đokovića, ima nesvakidašnju životnu priču. Rođena 1964. pod imenom Dijana Žagar, kasnije je prešla na drugu vjeru i danas je poznata pod crkvenim imenom Milica. Pozadina i vjerska preobrazba Diane. Jednom je prilikom iskreno razgovarala o svom podrijetlu i odgoju, primijetivši da, unatoč tome što je odgajana kao katolkinja, nije bila upućena da ima vjeru u Boga. Dijana je primijetila: “Moji roditelji se izjašnjavaju kao katolici, ali su odgajani pod utjecajem komunizma i partije, izjašnjavajući se kao Jugoslaveni. Odmalena nisam bila upućena da imam vjeru u Boga, niti smo svetkovali Uskrs ili Božić ..

Moram priznati da nisam mogao prenijeti nikakve tradicije na svoje dijete, jer ih nisam imao, u Srđanovoj obitelji nisu se smjeli ponovno krstiti. Krštenje je obavljeno na želju Srđanove majke, a potom je uslijedilo krštenje cijele obitelji. Pred kraj života Srđanova majka Stanka, koja se borila s teškom bolešću – rakom kostiju, izrazila je želju da prije smrti krsti svoju djecu. Razmišlja o vlastitoj znatiželji o procesu krštenja, s obzirom na katoličku vjeru njezinih roditelja. Iako nije krštena u katoličkoj crkvi, priznaje svoje korijene iako je cijeli život provela u Srbiji. Po rođenju drugog sina odlučila se krstiti u pravoslavnoj crkvi i od tog trenutka nosi ime Milica, jer joj je izvorno ime rimokatoličko.

– Što su me više forsirali, to sam se više distancirao od tog izbora i na kraju su me pustili. Kad sam rodila Marka dogodio se pomak u meni. Izjavio sam: “Da, želim biti kršten i želim krstiti svoju djecu.” Stoga smo donijeli odluku da se svi krstimo u svibnju 1992. godine u staroj crkvi u Žiči. Koje je podrijetlo njezine obitelji? Zdenko Žagar, njezin otac, živi u beogradskom naselju Čukarica, a suprugu je izgubio 2017. Dok se trenutno nalazi u Srbiji, korijene vuče iz Hrvatske.

U mladosti se sa suprugom preselio u Beograd, odakle je rođena Novakova majka Dijana. – Po nacionalnosti sam Hrvat, rođen u Vinkovcima. Zanimljivo, iz istog je grada i moja bivša supruga, koja je Novakova baka. Tamo smo se prvi put sreli. Obojica smo bili časnici na dužnosti. Nakon što sam se preselio u Beograd, ona je još bila u školi, ali na kraju, kada mi se pridružila, vjenčali smo se. Ovako je na svijet došla naša kćerkica Dijana, a za njom i Sandra, ispričao je Zdenko za Nova.rs i dodao:

– Razumljivo je da bi se više zalagao za Srbe i ja nemam ništa protiv toga. Čak i da se identificira kao Hrvat, njegova životna situacija se ne bi popravila; prihvaćanje bi mu i dalje izmicalo. Suočio bi se s istim etiketama. Prije nekoliko mjeseci član obitelji s prebivalištem u Vinkovcima javio se da se raspita o Dijaninom rodnom mjestu. U Hrvatskoj se o ovoj temi doista priča, dodao je Zdenko, napomenuvši da već neko vrijeme nije u kontaktu s kćeri zbog razdvojenosti od njezine majke.