– Snežana Đurišić po pitanju emotivnog života, uvijek je na nekoj vrsti klackalice jer njen partner Vanja, jednostavno voli žene. Non stop joj pravi probleme, a do sada je jako puno puta uhvaćen u prevari. Međutim, Đurišićka mu je svaki puta oprostila, pa je do danasšnjeg dana sa njim.
U sljedećem članku, naša pozornost bit će usmjerena na živahni krajolik naše lokalne industrije zabave, temu koja stalno zaokuplja svjetla medijskih pozornosti. Točnije, zadubit ćemo se u blistavu karijeru Snežane Đurišić, renomirane pjevačice koja godinama krasi naše pozornice svojim nezaboravnim nastupima, a nadaleko je poznata po svom impresivnom repertoaru pjesama s vrhova top lista.
Ugledna ginekologinja Vanja Milošević i pjevačica Snežana Đurišić već godinama održavaju skladnu vezu, ne dajući ih senzacionalističkim pričama o prevarama, sukobima i navodnom potomstvu. Unatoč izazovima s kojima su se suočili, ovaj otporni par je ustrajao, ostavljajući određene aspekte svojih života obavijenim velom tajne. Bivša obitelj ginekologinje javnosti nije poznata, a na društvenim mrežama osvanula je fotografija na kojoj je sin Vanje Milošević iz prethodnog braka.
Mnogi su primijetili da postoji nevjerojatna sličnost između najstarijeg sina Vanje Miloševića, Saleta, i njegova oca. Njihove zajedničke plave oči samo povećavaju sličnost. Nagađa se da je Sale razvio jaku vezu sa Snežanom Đurišić, Vanjinom partnericom. Sale je spremno prihvatio Snežanu u svoje živote i sada funkcioniraju kao povezana i skladna obiteljska jedinica.
Činilo se kao da su joj uspjeh i popularnost bili predodređeni, još od trenutka njezina rođenja. Njezin je izvanredan talent bez napora stekao priznanje, gurajući je prema prosperitetnoj budućnosti. Igrom slučaja, pronašla je svoju srodnu dušu bez aktivnog traženja, što ju je navelo da prošeta do oltara sa svojim izabranim partnerom, Slobodanom Gvozdenovićem, čim je postala punoljetna. Zajedno su na svijet dočekali svoju djecu, Maju i Marka. U očima javnosti pažljivo je održavala imidž žene koja najviše cijeni svoju obitelj, a prioritet joj je bila nepokolebljiva vjera u Boga.
- Sama izjava o karijeri dugoj više od pola stoljeća ne prestaje me zapanjiti. Podsjeća me na nevjerojatno bogatstvo kojim sam bio blagoslovljen u svakom aspektu svog života. Od urođenog talenta koji mi je podarila viša sila, preko nepokolebljive podrške mojih roditelja, do slučajnog stjecaja okolnosti koje su me od malih nogu usmjerile na glazbeni put. Razmišljam o neizmjernoj radosti koju sam izvukao iz uspjeha, suradnje i prijateljstava iskovanih s izvanrednim pojedincima. Ushićenje nastupa pred očaranom publikom, pogled na njihova ozarena lica, čista snaga same glazbe – svi ti trenuci ispunjavaju me neodoljivim osjećajem sreće. I zbog toga sam vječno zahvalan što se ovo putovanje nastavlja i što još uvijek iz svega toga mogu izvlačiti neizmjerno zadovoljstvo.
6. lipnja 1959. stupio sam na ovaj svijet u Gornjem Milanovcu. Kraljevo je bilo moj dom tijekom mojih formativnih godina, a od malih nogu bih zastala i njihala se u ritmu kad god bi glazba ispunila zrak. Bilo je nemoguće natjerati me da odem, jer bih ispustio prodoran vrisak. Mojim venama teče dar melodije, naslijeđen od majke, veličanstvene pjevačice, i djeda, vještog svirača. Čak i moj otac posjeduje glazbenu sklonost.
Zorana Lekovića i mene doveli su u Dom omladine na proslavu, gdje su nas smjestili pored Tita. Jovankina pojava ostavila me u čudu, ali ništa nije zaokupilo moju pažnju više od velebne torte na više katova. Tito se raspitivao o mom školovanju, razredu i željama za budućnost. Odgovorio sam da želim da budem pjevač, ali nažalost, u Kraljevu nije bilo srednje muzičke škole, a moj otac, koji je služio vojsku, nije dobio drugu komandu. Spomenuo je da ćemo nečemu svjedočiti, nakratko se promeškoljio, ali kao dijete, moj fokus je ostao na torti, nesvjestan bilo kakvog dubljeg značenja.
Zatim me pozvao da mu se pridružim u rezanju torte, a ja sam radosno primila krišku. Sutradan se Rada oprostila od mene dok sam se ukrcavao na autobus za Kraljevo, gdje je moj otac željno iščekivao moj dolazak, držeći u rukama novine s detaljima proslave Titovog rođendana. Sijao je od ponosa što sam pjevao za predsjednika. U svibnju se dogodio značajan sastanak, koji je doveo do toga da je moj otac dobio novi zadatak samo mjesec dana kasnije. Prošla je godina dana, a on je nagrađen stanom. Obaviješten je da je donesena odluka viših instanci.
Prve godine smo boravili kao podstanari na Voždovcu. Moje školovanje odvijalo se u školi “Veselin Masleša” koja se nalazi u Kumodraškoj. Na kraju je moj otac osigurao stan preko svoje vojne veze. Opremljena znanjem kao snažnom obranom od mogućih prijevara od strane nekih poznanika, zaradila sam nadimak “djevojka sa sela” zbog svog prepoznatljivog naglaska.
Dok sam bio u Zemunu, slučajno sam ugledao Slobodanovu ženu ispred zgrade direktora gdje sam dogovarao nastup za Ace Meksikanca. Kad sam prišao, sam Slobodan se naslonio na svoj plavi Citroen i razigrano zazviždao u mom smjeru. U početku sam ga odbacio kao prostakluka, ali kad je ponovno zazviždao, okrenuo sam se i otvoreno ga upitao što želi. Nije ličilo na mene da budem tako grub, ali nisam si mogao pomoći u tom trenutku. Kasnije sam ispričao događaj Aci, koji je otkrio da je zviždač zapravo Sloba, njihov harmonikaš.
Ispostavilo se da sam s njim i njegovim orkestrom trebao surađivati u jednoj kafani između Šapca i Loznice. U to vrijeme Sloba mi se pokušavao udvarati, ali ideja da se udam za njega činila mi se nepodnošljivom. Nije mi bio fizički privlačan ni intelektualno poticajan. Međutim, te večeri, kad je shvatio moj nedostatak interesa, počeo je otkrivati svoje šarmantne kvalitete. Postojalo je nešto u vezi s njim što je zračilo skrivenim šarmom, koji nije bio odmah uočljiv slučajnom promatraču.
- Kao zagovornik jednake ljubavi i privrženosti, čvrsto vjerujem da je nepravedno davati prednost ljubavi prema unucima ispred ljubavi prema djeci. Na temelju osobnih susreta mogu sa sigurnošću tvrditi da je ljubav između ove dvije generacije jedinstvena i neusporediva, pa je nepotrebno ocjenjivati koja je veza jača. Bez sumnje, nema veće radosti ili ispunjenja u životu od uživljavanja u ulogu bake. Kad god okolnosti dopuštaju, posjećujemo jedno drugo, a zanimljivo je da geografska odvojenost samo povećava vrijednost koju pridajemo vremenu koje provodimo zajedno.
