– O josipu Brozu Titu, do sada je ispričano jako puno priča, i koliko god se doimalo da je više svega preko glave, uvijek je jako lijepo čuti neku novu priču. Jako se dobro zna za njega da je bio osobenjak svoga doba, a da su ga se mediji i kritičari jako plašili.
U Titovoj vili, smještenoj između Šarengrada, Bapske i Iloka, 15. travnja 1952. zapečaćena je tajna zajednica. Taj prikriveni brak spojili su Josip Broz Tito i Jovanka Budisavljević, a službeno priznanje dogodilo se kasnije u matičnom uredu u Šarengradu u Hrvatskoj. Tito, tada 60-godišnjak, sklopio je ovaj tajni brak s 28 godina mlađom Jovankom. Nekadašnji posjed grofa Eleca, Titova vila na Pajzošu, obuhvaćao je prostrano imanje od stotinu hektara s vinogradima, šumama, lovačkim kućama, vilom, vinotekom i lovištem. Nedavno su u javnost izašli intrigantni detalji objavom vjenčanog lista Jovanke i Tita.
- Fotografija ovog dokumenta trenutno kruži društvenim mrežama, privlačeći pozornost na nekoliko zadivljujućih aspekata. Jedna značajna točka je značajna razlika u godinama između Tita, koji je tada imao 60 godina, i Jovanke, njegove treće supruge, koja se tek rodila. Osim toga, datumi rođenja navedeni u potvrdi nisu dosljedni, jer je Titov datum rođenja pogrešno upisan kao 25. svibnja umjesto 7. svibnja. Još jedno fascinantno otkriće je da su navodno živjeli u istoj ulici, iako s malim brojčanim varijacijama u njihovim adresama. Nadalje, postavljena su pitanja u vezi s ujednačenošću rukopisa u cijelom dokumentu, što je neke navelo na nagađanje da bi se to moglo pripisati službeniku odgovornom za dovršavanje izvatka.
Tito nije pokazao nikakav interes za dokument, dok je Jovankina dob zabilježena kao 32 godine mlađa od njegove. Iako su kružile glasine da su se razveli krajem 1970-ih, Jovanka je ostala uz Tita sve do njegove smrti 1980., unatoč njihovom ne baš idealnom odnosu. Kako se Titov život bližio kraju, priča se da se Jovanka suzdržavala od posjeta, a britanski veleposlanik prenio je poruku da je Tito potpuno sam. Upravo u tom razdoblju već je započeo raspad nacije koju je Tito izgradio, Jugoslavije. Također je 1978. britanski veleposlanik došao do spoznaje da je Tito potpuno lišen supružnika i suputnika. To je označilo početak raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koju je uspostavio Tito.
Prošle su gotovo 44 godine od smrti Josipa Broza Tita, a njegov utjecaj je i dalje prisutan, nemilosrdno proganjajući lokalne moćnike. Ne prođe dan, a da mediji ne objave tekst o Titu. Područje istraživačkog novinarstva je u prvom planu, neprestano otkrivajući nova otkrića iz povijesti. U društvu koje izgleda stagnirajuće i beživotno, nije ni čudo što prošlost krije više neizvjesnosti nego budućnost. Literatura koja se odnosi na Tita može se općenito kategorizirati u dvije različite skupine. Prvu skupinu prvenstveno čine senzacionalistički i tabloidni tekstovi koji se vrte oko Josipa Broza, prikazujući ga kao renomiranu osobu okruženu mrežom teorija zavjere. Ovi tekstovi često zadiru u njegov osobni život, služeći se nehajnom maštom i divljim fantazijama. Mediji iznose navodne enigme i njihova pseudoobjašnjenja, zadovoljavajući krivu znatiželju cijenjenog čitateljstva.
Mjesto ukopa u Kući cvijeća pobudilo je sumnju da u lijesu zapravo nisu Brozovi posmrtni ostaci, već da je bio natrpan pijeskom. Novinari su pokušavali otkriti razloge zašto Tito i Jovanka nemaju djece, ali njihovi napori nisu urodili plodom. Osim toga, otkrili su i Titovu posljednju želju kao dugogodišnjeg predsjednika SFRJ – želio je da njegov unuk vrati prsten koji mu je poklonio Staljin. Novinski članci često iznose suprotna stajališta. U jednom članku stoji da Tito nije izgovorio nijednu posljednju riječ, dok u drugom tvrdi da je izgovorio rečenicu “Što sve ovo treba značiti!?” Ova konkretna rečenica prožeta je zagonetnim značenjem koje za tumačenje zahtijeva primjenu hermeneutike.
- Vrijedno je napomenuti da ti članci tvrde da su posljednje Titove riječi ostale obavijene velom tajne sve do danas. Nažalost, tekstovi koji Josipa Broza prikazuju kao personifikaciju zla i dugogodišnjeg srpskog protivnika tipično su nezabavni. Autori većeg kredibiliteta pokušavaju unijeti mrvicu ozbiljnosti u svoje Antitove paškvile, iako sadržaj njihova sadržaja vrlo nalikuje ranije spomenutim svetačkim očitovanjima. Moguće je da ovi ozbiljni tekstopisci crpe iz istog rezervoara informacija kao i Gajović, ali se odlučuju ne otkriti svoje izvore, što je razumljiva odluka. Pravna zaštita novinarskih izvora, posebno u stvarima koje se tiču nadnaravnih pojava, najveća je briga.
Nacionalisti nisu samo razbili Jugoslaviju i iskorijenili tekovine socijalizma, ali ustrajno nastoje diskreditirati i ocrniti čovjeka odgovornog za stvaranje nacije i njezina sustava. Ti lažni domoljubi ne mogu Titu oprostiti odjeću, hranu, obrazovanje, oslobođenje od stoljetnih patnji, emancipaciju, modernizaciju i priliku da po prvi put u povijesti postane politička snaga na globalnoj sceni. Kroz prethodna razdoblja postalo je očito da nacionalistima nedostaje sposobnost ponoviti postignuća komunista; njihova stručnost leži isključivo u destrukciji, što ih čini pravim majstorima njihove zlokobne trgovine.
