– Pošto nam slijede dani vikenda, idealno je vrijeme da za jedan doručak spremite jako ukusan obrok, a glavni sastojak je stari hljeb. Mnogi odmah pomisle na prženice, međutim od ovih kriški, mogu se spraviti i jako ukusna druga jela…
SASTOJCI: 1 baguette ili stari kruh, narezan (oko 8 kriški) 6 jaja 1 žlica maslaca 1 manja glavica luka nasjeckana 1 šalica mlijeka ½ žličice soli ¼ žličice crnog papra ¼ žličice paprike ¼ žličice češnjaka u prahu 140 g naribanog sira (koji volite) METODA: Zagrijte pećnicu na 200°C. Podmazati pleh. U velikoj zdjeli umutite jaja, mlijeko, sol, papar, papriku i češnjak u prahu. Stavite polovicu kriški kruha u jednom sloju na pripremljeni lim za pečenje. Pospite polovicom naribanog sira. Polovicom smjese jaja prelijte kruh i sir. Pospite preostalim kriškama kruha i sirom.
Na vrh izlijte preostalu smjesu od jaja. Odozgo premažite maslacem. Pecite 15 minuta ili dok se jaja ne stvrdnu, sir ne rastopi i ne dobije zlatnu boju. Prije posluživanja malo ohladiti. Savjet: U ovom receptu možete koristiti bilo koju vrstu kruha, bilo da se radi o baguetteu ili bijelom kruhu ili čak kroasanu. Ako nemate punomasno mlijeko, slobodno koristite mlijeko s niskim udjelom masnoće ili čak vrhnje. U ovo pečenje od jaja možete uključiti i druge stvari, poput kuhane slanine, kobasice ili šunke. Čuvajte ostatke u hermetički zatvorenoj posudi u hladnjaku 3 dana.
BONUS TEKST:
Onog trenutka kad se Zoran Đinđić rodio, njegovoj je obitelji bilo jasno da on nije samo pripadnik manjinske generacije, već i netipično dijete u mišljenju i ponašanju. Sa svojom sestrom, Gordanom Đinđić Filipović, dijelio je duboku vezu, a i nakon što je preuzeo veliki broj obaveza kao premijer Srbije, uspio je iz svog pretrpanog rasporeda ipak odvojiti malo vremena za te duge razgovore.
Mnogo puta zbog rata i unatoč ratu, njihovi životi su se promijenili, nikada nisu izgubili svoje korijene i bili su jedni drugima veliki vjetar u podršku i leđa. Kad je ubijen, dio Gordanijeve duše zauvijek je otišao. “Dinđići, dušo, su s Kosova, ja sam Bosanka iz Šamca. Moj pokojni suprug Drago je bio vojnik, umirovljen je u činu pukovnika JNA. Upoznali smo se i vjenčali u Šamcu gdje su rođeni Gordana i Zoran.
Zoran je završio osnovnu školu u Travniku, a svi smo zajedno živjeli i Hrvati i muslimani. a onda, kada smo se preselili u Beograd, ona je išla na medicinsku školu, nakon te specijalizacije smo se puno selili u Beograd, mislim,” objasnile su Zoranova i Gordanina majka svoj život u Bosni i Hercegovini prije. sukob. Kad je 12. ožujka 2003. Mila vidjela svoju nasljednicu kako nepomično leži na bolničkom krevetu, nije dopustila liječnicima da je uspavaju. “Ušla sam u tu ledenu dvoranu gdje je Zoran ležao. Njegova lijepa glava… oči zatvorene… lijepe ali dolje… prsa su mu prsla… srce mu je bilo svuda razliveno… Stala sam kraj njega, zagrlila ga, plakala …
Opet su pokušali da mi daju nešto za smirenje, nisam htjela”, rekla je Zoranova majka u razgovoru za “Njuzvik”. Nisam htjela dopustiti da mi umanje bol. — Neka boli! Viknuo sam. – Zaboga, ubili su mi sina! Ležao je tako… Miran, čista lica. Bio je cijeli moj život… Imam i Gordanu, istina, ali Zoran je bio moj život. Ružica je već bila sa Zoranom, prije mene. Kad sam izašao iz dvorane, vidio sam da razgovara s doktorom Mijatom. Zatim je prišla prozoru i pogledala dolje dok su se ljudi okupljali. Kako bi mogao, pomislila sam. Ispod su vrebali fotoreporteri. Onda sam otišao… kod Ružice, u njihov stan. Plakao sam. Vidio sam da nekima smetaju moje suze. Htio sam vrištati jer sam znao koga sam izgubio.
