Uz njegove poznate prijatelje Žiku i Milana, obradovao se cijeli region, a Žikina ostavština stekla je ogromnu popularnost iu Moskvi. Kultni citati iz njihovih nastupa i dalje prožimaju svakodnevni jezik ljudi kroz generacije. Njihove kinematografske eskapade, unatoč tome što se opetovano prikazuju, uvijek zabavljaju i dosljedno donose radost gledateljima. Iako su svi akteri vjerovali da će suradnja s uglednim Gidrom Bojanićem biti izazovna, on je te pretpostavke razbio. Bio je najpouzdaniji što se tiče točnosti na setu, uvijek željan i humora i napornog rada, i takvo je ponašanje zadržao do svog posljednjeg dana.
Kako je izgledao Gidrin posljednji dan? Osvrćući se na posljednje trenutke svoga oca, Jelena Bojanić ispričala je svoja iskustva na VMA u Beogradu do 11. studenoga 1993. godine, godine u kojoj je Gidra preminuo od raka jetre. “Godine 1993., tijekom jednog od mojih putovanja u Srbiju, uputio sam se ravno u njegovu bolnicu. Stigao sam u Budimpeštu po groznom vremenu.
Nakon što sam napustio Budimpeštu, uputio sam se ravno na VMA, točnije na odjel onkologije koji se nalazi na četvrtom katu. U četiri ujutro područje je bilo obavijeno mrakom, samo je blijedo svjetlo treperilo na kraju hodnika; osjećao sam se kao da sam zakoračio u drugu zemlju. “On nije bio svjestan te situacije, nailazili smo na brojne dovođene osobe – većina je imala tek 18 ili 19 godina, a mnogima je falila noga”, ispričala je Jelena Bojanić.
U ranim satima, oko četiri ujutro, mlade pacijente s ozljedama kolicima dovoze u očevu bolničku sobu, gdje ih Gidra zabavlja svojim humorom. Da se situacija preokrenula postalo je očito kada su mu sestre počele krišom unositi cigarete. Unutar njegove sobe, i ozlijeđeni i prisutni liječnici smiju se njegovom jedinstvenom talentu. Okupljaju se od jedanaest navečer do četiri ujutro, tijekom kojih on izvodi cijeli monolog, zapravo živeći za svakog od njih mjesec dana. Cijelo to vrijeme, kako je ispričala Jelena, on tim nesretnim dušama pruža noćnu zabavu.
U kinematografiji je ostvario više od 30 uloga, uključujući glavne i sporedne likove. Nadalje, djelovao je i izvan granica Jugoslavije, au Italiji je preuzeo pseudonim Anthony Gidra. Tijekom 1960-ih igrao je u desetak vesterna i akcijskih filmova. Prošla su četiri desetljeća otkako su snimljene početne scene kultnog filmskog serijala “Žikina dinastija”, a ove godine, kao i prethodnih godina, reprize su postigle rekordnu gledanost tijekom novogodišnjih praznika. Iako se može činiti da ste svemu tome svjedočili, griješite; prije nekoliko dana počelo je snimanje novog nastavka u kojem uz ostala poznata lica iz originalne postave glumi i Nikola Koja.
Avantura je započela 1977. s početkom snimanja filma “Lude godine”. Tijekom razdoblja koje je karakterizirao kruti komunizam, u urbanim zajednicama pojavile su se rasprave o mogućem uključivanju spolnog odgoja u škole, teme koja se u to vrijeme smatrala tabuom. Film je imao za cilj razbiti tu barijeru predstavljajući temu publici na realan način, bez ikakvih negativnih konotacija. Uz potporu članova komunističke partije, redatelj Zoran Čalić i scenarist Jovan Marković pokrenuli su projekt, pokrenuvši pothvat koji će ubrzo privući svjetski interes.
- Dok istovremeno stvaraju likove Marije i Bobe, redatelj i scenarist surađuju s nizom psihologa, socijalnih radnika i liječnika. Njihov cilj je prikazati seks kao potpuno prirodan dio života i pokazati najučinkovitije pristupe za održavanje kako obiteljske zajednice tako i šire zajednice.
Zanimljivo je legendarno prijateljstvo Žike i Milana. U privatnom životu Marko Todorović, poznat i kao Milan Todorović, održavao je čvrstu vezu sa Zikom, iako su im se stilovi glume bitno razlikovali. Marko je u jednom trenutku izrazio svoju namjeru da prestane snimati nakon petog dijela, uglavnom zato što je Gidrin gust raspored bio prepun brojnih projekata, zbog čega je njegova dostupnost vrlo malo vjerojatna. Nakon toga Todorović je otišao do Čalića i vratio mu scenarij uz obrazloženje da je razlog svoje odluke nespremnost da čeka Bojanića.
“Gidra je 1985. snimio sedam-osam filmova. Nije bio siguran u svoje daljnje korake, jer je sudjelovao i u nekoliko kazališnih predstava”, rekao je Zoran Čalić, redatelj “Ludih godina”, prije nego što je prenio Markove riječi. “Planirao sam svoj odmor unaprijed i nemam ga želje odgađati. Snaći ćeš se sasvim dobro i bez mene.” Naglasio je da bi nastavak snimanja bez njegova prijatelja Milana bio neizvediv.
Redatelj je prepoznao važnost Markove uloge, dajući do znanja da bez njega snimanje ne može ići. Kako bih ga pridobio, potrudio sam se prilagoditi njegovim potrebama i sreli smo se više puta u pubu kako bismo olakšali njegovo ponašanje. U konačnici smo producirali film koji je izuzetno dobro odjeknuo kod publike. Gidra je bio svjestan te dinamike te je tijekom snimanja često zafrkavao Marka na šaljiv način. Unatoč kontrastnim glumačkim stilovima, izvanredno su se nadopunjavali, kako na setu tako i izvan njega. Na kraju su sve stvari brzo riješene, pa je Todorović ostao na poziciji, dok je Gidra nastavio s olakim primjedbama na Markovo ponašanje. “A ti si htio pobjeći”, komentirao je Bojanić svoju kolegicu.
