Knjižare i biblioteke su sve manje posjećene, tako da nema više navala na knjige i književna djela kao što je nekada bilo. U današnjem članku pišemo o Miki Antiću koji je ujedno i jedan od najboljih pisaca na našim prostorima. Ostavština ovog “konačnog boema 20. stoljeća” očituje se u mnoštvu pjesama i priča koje nose njegov pečat. Mikin život definirala je neviđena iskrenost i na taj je način naposljetku dočekao svoju smrt.
- Na stranicama knjige “Sutra poslije djetinjstva” Nemanje Rotara, dubokog ispitivanja života nećaka Mike Antića, autor zadire u neobičnu anegdotu koja se odvijala nedugo nakon smrti slavnog umjetnika. Nakon dana kada je Mika Antić posthumno dobio prestižnu nagradu Avnojev, dogodila se tragedija kada je svoju preranu smrt dočekao u krugu svoje rezidencije u ulici Mihaila Babinka u Novom Sadu. Naime, Mika Antić hrabro se borio s rakom vilice, zbog čega mu je kirurški odstranjen dio jezika.
Postoje različita stajališta o talentu Mike Antića, jedni ga prepoznaju kao istaknutog pjesnika, a drugi se dive njegovoj redateljskoj vještini. Ipak, zauzimao je značajno mjesto među cijenjenim beogradskim boemima. Međutim, njegove iznimne umjetničke sposobnosti ostaju njegova primarna ostavština, budući da je njegovo pero bez napora oblikovalo najistančanije stihove. Nažalost, njegov je stvaralački put krenuo dramatičnim zaokretom kada ga je pogodila bolest koja je promijenila putanju njegova umjetničkog puta.
Iako je Mika napustio ovaj svijet prije gotovo četrdeset godina, njegove pjesme, glazba i priče i dalje odjekuju, stvarajući trajan dojam da je njegov duh ostao među nama.
Nagrada Avnojeva Miroslavu je uručena istog dana kada se dogodila tragedija u vidu njegove smrti. U spokojnim okvirima svog doma u Ulici Mihaila Babinka u Novom Sadu udahnuo je posljednji dah. Važno je spomenuti da se hrabro borio protiv raka čeljusti, što je rezultiralo kirurškim odstranjivanjem dijela jezika.
Boreći se s besmislenošću verbalnog izražavanja, pjesnik je utjehu nalazio u obilnom ispijanju alkohola i gorljivom poniranju u carstvo slikarstva. Mika Antić, žudeći da se napiše njegova biografija, zamislio je tapiseriju raznolikih života koji će ga učiniti najživljom osobom od svih ostalih.
U tom je razdoblju Mika Antić uživao status ugledne ličnosti, a prepoznatljivost je stekao bogatim načinom života i aktivnim angažmanom na društvenoj sceni Beograda. Njegov ugled dodatno je ojačao kada je krenuo na turneju s Tomom Zdravkovićem. Svoju egzistenciju Miroslav Antić je, prema vlastitim riječima, opisao na sljedeći način:
Došavši u svet 1932. godine u severnom Banatu, tačnije u selu Mokrin, imao sam sreću da u tom istom selu dobijem osnovno obrazovanje. Napredujući na svom obrazovnom putu, srednjoškolske studije pohađao sam u Kikindi i Pančevu prije nego što sam se konačno upustio u svoje akademske potrage u Beogradu. Trenutno živim u Novom Sadu. Ovo služi kao sažeti sažetak moje osobne povijesti. No, moram priznati da mi, unatoč opsežnim književnim prilozima, likovnim izložbama, filmskim produkcijama, stvaranju dramskih tekstova i novinskim izvješćima, još uvijek nedostaje sveobuhvatna biografija.
- Svakog jutra žudim za prilikom da se upustim u izvanrednu biografiju koja bi bila značajna za druge, posebno za studente koji su obavezni proniknuti u živote pisaca. Ironično, ja bih bio najneopremljeniji student u tom pogledu, budući da tek trebam u potpunosti shvatiti zamršenost vlastitog postojanja. Tijekom svog života okušao sam se u brojnim zanimanjima, od pomaganja zidarima do rada u pivovarama, gradnje kotlova na pristaništu, plovidbe morima, režiranja kazališnih predstava, vodoinstalatera, rada u kanalizaciji i rukovanja kompresorima. Osim toga, posjedujem sposobnosti za obradu drva i krovnu konstrukciju. Štoviše, čak sam imala privilegiju sudjelovati u lutkarskom kazalištu, izrađivati lutke i voditi televizijske programe.
Mika, nezadovoljan ograničenošću samo jednim pozivom, odvažio se na mnoštvo zanimanja uz ljubav prema poeziji. Istražujući različita zanimanja, trijumfirao je čak i kao boksač, da bi naposljetku postigao cijenjeno odličje da bude okrunjen za prvaka Banata.
Upuštajući se u razgovore s izvanrednim ličnostima svoga doba i često se s njima okupljajući u obližnjoj birtiji, ovaj je cijenjeni pjesnik stekao reputaciju koja je postala neodvojiva od glasovite beogradske proslave zvane “Posljednja Šanska”. Istodobno, brojni su pojedinci razvili duboku naklonost prema njegovim stihovima unutar obrazovnih kompilacija. Urbane legende propagirale su mnoštvo zadivljujućih priča i anegdota vezanih uz njegov zagonetni lik.
Najveća mi je želja da izradite moju biografiju koristeći se isključivo vlastitom maštom.
Sa svoje jedinstvene pozicije Mika Antić je prenio svoju želju: “Povjeravam ti zadatak da osmisliš narativ mog života. Čineći to, nastanit ću bezbrojne živote i utjeloviti neusporedivu živost među živima.
- Mikin doprinos književnom području bio je golem, obuhvaćajući opsežnu knjižnicu, zadivljujuće umjetničke izložbe, uvjerljive filmove i spise koji potiču na razmišljanje. Međutim, usred tih postignuća, osjećao je osjećaj praznine – žudnju za istinskom biografijom. Otvoreno je izrazio svoju težnju da se upusti u stvaranje nesvakidašnje životne priče koja bi mogla poslužiti kao edukativno sredstvo učenicima u školama. Mika čvrsto vjeruje u važnost uvođenja mladih umova u svijet pisaca.
Mika Antić, bezvremenski lik u prostoru regionalne poezije, često je sebe nazivao neadekvatnim učenikom, uvjeren da nije shvatio pravi smisao života. Njegov duboki utjecaj na književnost donio mu je brojna priznanja, uključujući cijenjenu Goranovu nagradu, dvije nagrade “Neven”, od kojih je jedna posebno priznanje za životno djelo u dječjoj poeziji, vrlo željenu Zlatnu arenu za njegov izniman scenarij, prestižnu Sterijinu nagradu, cijenjenu Vojvođansku nagradu Oslobodilačka nagrada, te istaknuta Sedmojulska nagrada Srbije. Uz to, odlikovan je i Ordenom zasluga za narod.
Postoji obilje informacija koje moram podijeliti, dovoljno da ispune brojne stranice. Mika, koji je bio urednik časopisa “Ritam”, bio je i urednik Zmajevog lista “Neven”.
Slično pričama iz drevnih tekstova, pjesnik je pronašao utjehu na odru, a ruke su mu zračile nezemaljskom svjetlosti. Mika, ukrašen rukama od besprijekornog zlata, uzašao je u kraljevstvo onostrano, savršena počast golemoj važnosti ove izvanredne osobe.
Koristeći olovku i papir, pedantno je zabilježio svoju posljednju želju. Mika je svojim minucioznim rukopisom poslala pismo Dudinom susjedu baš u noći njegove smrti. Pjesnikov ultimativni zahtjev bio je jasan – da bude izuzet od tegobnih rituala i zamornih reminiscencija.
Nakon mog odlaska, tražim da se recitira “Besmrtna pjesma”. Dok me leže na počinak, molim Janiku Balaža ili Tugomira da nas počaste svojom izvedbom “Pirav manga korkoro”. Izričito zabranjujem bilo kakve govore koji obilježavaju moj život. Sve do danas, riječi, melodije i priče ovog umjetnika, koji je utjelovio neusporedivu autentičnost i individualnost, nastavljaju odjekivati.
