Prije samo nekoliko dana Saša Popović, kreativni direktor “Grand” produkcije, nažalost je doživio nesreću koja je zadobila slomljenu nogu nakon pada niz stepenice.
Nakon ukazane pomoći Instituta za ortopediju “Banjica” i opremanja štakom, mediji su prenijeli da Saša Popović nije zadobio značajnije ozljede. Nakon otpusta iz bolnice objavljeno je da je slomio nogu.
Sašino trenutno dobro stanje omogućilo mu je nastavak oporavka u udobnosti vlastitog doma. On je danas svoje prisustvo najavio Grandu i izrazio zahvalnost svima koji su izrazili zabrinutost. Potrudio se naglasiti da se osjeća apsolutno fantastično.
Zahvalivši svima na brizi, Saša se zahvalio Grandu.
BIOGAFIJA
Saša Popović živio je u župnoj kući uz Nikolajevsku crkvu, gdje je bio njegov djed, baka i djed, roditelji i starija sestra koja je bila pet godina starija od njega.
U jednom intervjuu otvoreno je priznao da je djetinjstvo bilo ispunjeno veseljem i nestašlucima, iako je uvijek bio poslušan. Dok mu je nogomet donekle bio privlačan, škola nije. Kukule su mu postale omiljena zabava tijekom mlađih godina, igra u kojoj je nastavio uživati čak i tijekom srednjoškolskih dana. No, nogomet mu je bio još draži. Provodio bi nebrojene sate na obližnjem igralištu, gorljivo šutirajući loptu, njegova strast prema sportu bila je očita.
S osam godina otac ga je uveo u svijet nogometnog kluba Vojvodina tijekom njihove prve zajedničke utakmice. Od tog trenutka nogomet je postao njegov primarni fokus i strast. Provodeći godine trenirajući s Vojvodinom, gajio je san o profesionalnoj karijeri u sportu, navodi Biografija.
- Uz obitelj punu glazbenika, Sašin otac, talentirani gitarist, pijanist i violinist koji je pjevao i na Radio Vojvodini, za sina je zamislio specifičan instrument – harmoniku. Saši je 1964. godine kupio harmoniku i upisao ga u nižu glazbenu školu. Iako je Saša žudio pridružiti se prijateljima u igranju nogometa, satima je uredno vježbao kod kuće s ocem. Unatoč svojim raznolikim interesima, Saša je u osnovnoj školi bio izvrstan akademski uspjeh. Po završetku osnovne škole upisao je prestižnu gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“. Tijekom prvog razreda srednje škole profesorica glazbenog raspitala se svira li netko od učenika neki instrument jer je uprava škole odlučila osnovati školski orkestar. Iskoristivši priliku da “pobjegne” od redovne nastave, Saša se revno javio.
Suprotno očekivanjima, njihova je rutina uključivala odlazak na probe nakon školskih sati. Ključni trenutak dogodio se tijekom sata povijesti kada je učitelj od njega zatražio nastup. Vješto je svirao omiljene pjesme “Tamo daleko”, “Na te meslim” i “Što se bore misli moje”. I profesor i njegovi vršnjaci bili su zapanjeni njegovim glazbenim umijećem. Nakon toga se pridružio školskom orkestru, sudjelujući na raznim nastupima i natjecanjima. Istovremeno, u dobi od 17 godina, osnovao je mali ansambl uz rođaka i prijatelja. Njihovi glazbeni talenti bili su vrlo traženi jer su zabavljali goste na rođendanima, obiteljskim okupljanjima, a čak su dobivali i pozive za nastup na sljedećim proslavama vjenčanja.
Po završetku studija 1973. godine, po očevoj želji upisuje Pravni i Ekonomski fakultet u Novom Sadu. Međutim, kako je njegova glazbena karijera krenula uzlaznom putanjom, donio je tešku odluku da odustane od nogometa kako bi se posvetio svojoj strasti. Iako je uspješno završio prvu i drugu godinu fakulteta, rano je shvatio da je njegov pravi poziv glazba i odlučio joj se u potpunosti posvetiti.
