Za danas jedna tema, koja je postala i više nego uobičajena, a tiče se Srbije, Naime, muškarci koji su već polako ušli i u godine, jednostavno ne mogu da pronađu svoju srodnu dušu. Zato su prinuđene da traže ljubav u Albaniji, a danas vam donosimo i jednu video priču na ovu temu….
Dugi niz godina postalo je sve češće promatrati muškarce iz Srbije kako primaju Albanke u svoja kućanstva, koje obično prolaze kroz teške životne okolnosti, i na kraju se nastanjuju u srpskom domu. Srpski neženje, prvenstveno porijeklom iz ruralnih krajeva Srbije i okoline, traže ispunjenje ženidbama Albankama, koje često vraćaju u svoje seoske domove. Viktorija Vida Jakovljević prije skoro šesnaest godina otišla je iz Skadra i preselila se u golijsko selo Srednja Reka, gdje se udala za Dragana i promijenila svoj život.
Izazovi s kojima se susreću žene iz Albanije koje se udaju daleko od domovine su evidentni, ali malo je onih koji su razmišljali o svojim osjećajima po dolasku u Srbiju prvi put. Viktorija, jedna od takvih žena, ispričala je svoje iskustvo, ističući značajne poteškoće s kojima se susretala tijekom početnih faza svog putovanja. “Po dolasku, tri mjeseca sam se svaki dan zatekao u suzama. To je uobičajeno iskustvo; ulazak u tuđi dom, nepoznavanje jezika i nepoznavanje lokalnih običaja. Iako dobro razumijem albanski, Pojam staklo bio mi je potpuno stran”, priča Viktorija za “Prvu”, govoreći o teškoćama i frustracijama s kojima se susretala u privikavanju na novu sredinu.
Dragan, njezin suprug, razmišlja o izazovima s kojima se suočavao na početku njihova zajedničkog života. U početku je vjerovao da će dovođenjem žene u svoj dom započeti njihovo idilično putovanje; međutim, ubrzo je shvatio da je dočekao partnera koji je svakim danom postajao sve malodušniji. Unatoč svojoj želji da joj pomogne, prepoznao je da će uspostavljanje stabilnog temelja za njihov odnos zahtijevati značajan trud i predanost.
Dragan Jakovljević primjećuje svoju uključenost u njezinu prilagodbu novoj sredini, rekavši: “Iako mi se to pokazalo prilično izazovnim, nastojao sam zadržati snažnu mentalnu snagu i služiti kao učinkovit odgojitelj, olakšavajući njezinu prilagodbu i jačajući njezino samopouzdanje . Kako je Victoria postupno ovladavala jezikom, njezina se prilagodba novoj sredini značajno poboljšala, što je omogućilo lakši prijelaz. “Srbiju sam zavoljela i navikla sam se na okolinu. Svjesna sam da se smijem i koristim vulgarnost i to u potpunosti prepoznajem! Ono što najviše zabrinjava je moja sklonost psovanju”, uz smijeh primjećuje Viktorija.
naglašavajući kako se humor razvio u njezinu metodu snalaženja u životu u novoj zemlji. Uz učenje jezika, Viktorija je savladala i pripremu tradicionalne srpske kuhinje, što joj je značajno pomoglo u integraciji. Svojim istraživanjem običaja i kulinarskih običaja ne samo da je sačuvala dio svog identiteta, već je i uspostavila vezu s novom okolinom, stvarajući tako poveznicu između svog nasljeđa i svog sadašnjeg prebivališta. “Posjedujem temeljito razumijevanje izrade pita, uključujući baklavu od oraha i pitu od jabuka.
Prilično sam vješta u tim vještinama”, tvrdi ona s potpunom sigurnošću. Vidovim dolaskom u Draganovu rezidenciju nastupila je prava renesansa. Njihovo kućanstvo je napredovalo, a svakodnevno postojanje poprimilo je novu dimenziju. Sada sudjeluju u svim kućanskim poslovima, od pripreme obroka do upravljanja kućanstvom, a to partnerstvo potiče radost i sklad u njihovom zajedničkom životu. “Sada sam češće počeo tražiti gljive. Kao rezultat ove bavljenja, razvio sam veći osjećaj hrabrosti. Volim gljive; ne ulijevaju mi strah u kosti.
Čak i da se pojavi medvjed, nemoj da me pojedeš, jer više voli mršavije osobe”, šalila se Viktorija pokazujući svoj vibrantan duh u tom trenutku. Dragan tvrdi da nije jedini iz ovog sela koji je otkrio naklonost prema Albankama, čime je ojačao vezu između dvije zajednice. Imam rođaka koji je te godine pohađao istu ustanovu i nakon toga se udao. Sada je otac troje djece. Preporučio bih da svi sudjeluju u ovom pothvatu, jer vjerujem da služi kao izvrsno sredstvo za jačanje veza i njegovanje recipročnih odnosa. Njihovi izrazi izražavaju ne samo naklonost i jedinstvo, već i optimističnu viziju za svjetliju budućnost utemeljenu na međusobnom razumijevanju i suradnji.
