– Nedavni slučaj nestanka Danke Ilić iz Bora, potakao je mnoge druge priče iz prošlosti, a koje su se također desile na području Srbije. Mnogi od njih su riješeni jako brzo, a ustanovilo se u većini situacija da su roditelji glavni i odgovorni krivci za njihov nestanak.
Enigma oko nestanka Đorđa Andrejića, 13-godišnjeg dječaka iz sela Majilovac kod Velikog Gradišta, ni nakon 13 i pol godina nije riješena. Danas, u dobi od 27 godina, Đorđevo mjesto i dalje zbunjuje istražitelje od zbunjujućih događaja koji su se odigrali 22. srpnja 2010. Tog dana Đorđe je ispratio svoju majku Marinu u vrt. No, nakon dva dana Marina se u selo vratila sama, krvavog tijela i bez voljenog sina pored sebe. Nakon što je priznala ubojstvo sina, njegova majka je odmah otišla. Kao rezultat pretpostavljene smrti njezina djeteta, dobila je dvije uzastopne zatvorske kazne od 20 godina.
Sve vrijeme provedeno u pritvoru, koje je trajalo 703 dana, čekala je pravdu. Međutim, Žalbeni sud ju je na kraju oslobodio zbog nedostatka dokaza. Nakon toga je pokrenula pravni postupak protiv države i dodijeljena joj je znatna svota odštete za nezakonito zatvaranje. Uz to, pokrenula je i tužbu protiv Srbije u Strasbourgu. Do danas, posmrtni ostaci mladića još nisu otkriveni. Ovim slučajem više se ne bave institucije. Nakon ljetne pauze Đorđe je trebao krenuti u sedmi razred. U pratnji njegove majke uputili su se na obiteljsko imanje udaljeno kilometar i pol, kako piše u poruci koju je ostavila suprugu. Međutim, nisu se vratili čak dva dana. Na kraju su majku u subotu otkrili mještani kod susjednog sela Kurjače.
- Djelovala je dezorijentirano, bez cipela, prekrivena krpeljima, s brojnim ogrebotinama po tijelu i posjekotinom na nozi. Ovi dobrodušni pojedinci otpratili su je natrag do njezine rezidencije. Seljanka koja je otkrila majku prepričava događaje koji su se odigrali. Prema njegovim riječima, ona ih je obavijestila da je zadobila ozljedu dok je uređivala vrt te je sina poslala kući po pomoć. Pri susretu s njom primijetio je velike ogrebotine, modrice razasute po tijelu, razderotinu noge i nedostatak obuće. Tijekom njihove vožnje automobilom, otkrila je da je kopala u vrtu, iako je on to smatrao zbunjujućim jer nije bilo vrta. Istraga koja je uslijedila potvrdila je njegovu sumnju, budući da ni u jednom od obližnjih vrtova nisu otkriveni nikakvi dokazi o vrtlarskim aktivnostima.
Po dolasku u njihovu rezidenciju majka je bila bez sina Đorđa. Kad je ušla unutra, priznala je mužu da nije znala gdje je njihovo dijete. Nakon toga, kako je navedeno u nadolazećoj sudskoj presudi, njezin ju je suprug podvrgao fizičkom napadu. Nakon ovog zamjernog čina, odmah se javio nadležnima da prijavi nestanak njihovog sina. Tijekom razgovora koji su policijski službenici obavili u Andrejićevom stanu, majka je isprva izjavila da ne zna gdje joj se sin nalazi. Nakon toga, 24. srpnja, prevezena je u policijsku postaju, gdje su joj iskazi često mijenjani. Na početku je ustvrdila da joj je dijete nestalo. Kasnije je priznala da je nenamjerno izazvala gubitak svijesti svog sina, ali je tvrdila da je nakon toga došao k svijesti. Naposljetku je priznala ubojstvo svog sina i otkrila da je njegovo tijelo sakrila ispod sloja lišća.
U društvu odvjetnika koji joj je bio imenovan da joj pomogne, policiji je pružila iscrpan prikaz ubojstva svog sina. Nakon toga angažirala je usluge odvjetnika Srbislava Stojanovića. Osim toga, vlastima je otkrila mjesto gdje je sakrila posmrtne ostatke svog sina. Nakon njezina priznanja, policija je otpratila majku do polja kako bi ukazala na navodno mjesto zločina i pokopa. Unatoč nepostojanju djetetovog tijela ili bilo kakvih dokaza koji bi upućivali da se zločin dogodio u šumi, ostala je pri tvrdnji da je ubila dijete i sakrila tijelo.
Nakon postupanja u tužiteljstvu službeno je označena kao osumnjičena u ovom predmetu. To je označilo početni zastoj u istrazi, jer puko priznanje, nepotkrijepljeno dokazima, ne utvrđuje automatski krivnju, istaknuto je u televizijskoj emisiji Slućaj na Insajder. Dnevno je više od 200 osoba neumorno češljalo područje u potrazi za posmrtnim ostacima dječaka. Majka, koja je u dva navrata dovođena na mjesto poznato kao Beljanica, nije mogla shvatiti zašto njezin sin nije tamo pronađen.
Iznenađujuće, potraga je iznenada prekinuta nakon samo 10 dana, unatoč nedostatku bilo kakvog konkretnog dokaza koji bi potkrijepio navodno ubojstvo, osim priznanja same majke. Majka je 20. kolovoza odustala od prijašnjeg iskaza, odnosno od priznanja krivnje za ubojstvo sina. Otkrila je da je bila izložena verbalnom maltretiranju, fizičkom zlostavljanju, prijetnjama i ucjenama od strane policijskih službenika, što ju je prisililo da prizna zločin. Odvjetnik Srbislav Stojanović potvrdio je njezinu nevinost, rekavši: “Ona je u našem privatnom razgovoru oštro negirala bilo kakvu umiješanost u smrt svog sina.
Optužbe o njezinoj krivnji potpuno su lažne, bila je izložena batinama i maltretiranju. Unatoč tome što je majka promijenila iskaz, tužiteljstvo je ustvrdilo da nema dokaza da je policija prema njoj vršila fizičko zlostavljanje i maltretiranje. Začudo je ostala u pritvoru. U studenom 2010. ljudska lubanja otkrivena je upravo na području šume koju je prije tri i pol mjeseca policija temeljito pretraživala. Kako je priopćeno iz Višeg javnog tužiteljstva u Požarevcu, lubanja je pronađena oko 30 metara od mjesta gdje je majka posljednji put viđena. Pregledom je utvrđeno da je lubanja ležala na tlu, sakrivena travom. Kada je lubanja podignuta, ispod je pronađena zemlja, a oko nje je izrasla trava, što ukazuje da je na tom mjestu bila dulje vrijeme.
Zbunjujuće je razmotriti zašto je lubanja do sada ostala neotkrivena. Prema riječima odvjetnika Stojanovića, područje je temeljito pretraženo, što ga navodi na pretpostavku da je lubanju netko namjerno smjestio nakon tri mjeseca, kada se očekivalo da će istraga krenuti u određenom smjeru. DNK testiranje potvrdilo je da je lubanja pripadala dječaku, ali nažalost, ostatak njegovog tijela nikada nije pronađen. Lubanja nije pružila nikakav dokaz o uzroku smrti, a nije bilo vidljivih ozljeda koje bi se slagale s majčinim tvrdnjama o nanošenju ozljeda tijekom ubojstva. Postoji nedostatak organizacije u naporima da se locira tijelo dječaka. Okolnosti njegove smrti ostaju potpuno misteriozne. Unatoč DNK dokazima koji potvrđuju da je otkrivena lubanja pripadala njezinu sinu, majka je osporila njezin identitet.
Nakon pronalaska lubanje, Više tužilaštvo u Požarevcu podnijelo je optužnicu protiv majke. Sada se suočava s optužbama za teško ubojstvo, djelo koje bi moglo rezultirati maksimalnom zatvorskom kaznom od 40 godina. Osnova za podizanje optužnice je i njezino priznanje i analiza DNK dokaza. U optužnici je i dodatna izjava – povlačenje prvotnog priznanja. Prema njezinom kazivanju, sina je posljednji put srela u šumi gdje je zadobila ozljedu noge od motike.
Tvrdi da ga je preklinjala da potraži pomoć, na što je on izrazio određenu strepnju. U početku su se, kako je ispričala majka, posvađali, ali je na kraju pristao otići po pomoć. Tvrdi da ga je nekoliko puta zvala, a on je na početku odgovorio. Međutim, njegovi odgovori su naglo prestali, a ona navodi da je to bila posljednja prilika da je imala ikakav kontakt s njim. Pred Višim sudom u Požarevcu krajem januara 2011. počelo je suđenje majci optuženoj za ubistvo sina. Nakon što je prošla kroz dva suđenja koja su rezultirala osuđujućim presudama, žalbeni ju je sud naposljetku oslobodio krivnje.
- Zanimljivo je da su dokazi prezentirani tijekom cijelog procesa ostali nepromijenjeni. Jedan od ključnih dokaza bila je motika koju je majka imala kod sebe kada je otkrivena na cesti. Tužiteljstvo je tvrdilo da je njime smrtno udarila sina. Međutim, nakon pregleda nisu pronađeni biološki dokazi koji bi ga povezivali s motikom. Majci je 15. ožujka 2011. izrečena prva presuda, koja je rezultirala 20-godišnjom zatvorskom kaznom. No, branitelj je odmah uložio žalbu na ovu presudu. Unatoč žalbi, suđenje koje je uslijedilo dalo je isti ishod, majka je još jednom proglašena krivom i izrečena joj je ista kazna od 20 godina zatvora. Bez daha, branitelj je nastavio još jednu žalbu. Tek u srpnju 2012. vijeće Žalbenog suda konačno je proglasilo majku nevinom.
