Široko prihvaćena predodžba da trava izgleda živahnije na suprotnoj strani često se dovodi u sumnju. Međutim, vjerodostojnost ovog uvjerenja uvijek je iznova dovedena u pitanje. U nedavnom preokretu događaja, gastarbajter koji potječe iz našeg kraja osobno nam se obratio, podijelivši svoju priču iz prve ruke. Ne iznenađuje da je ova zadivljujuća priča dobila značajnu medijsku pokrivenost.
Kad god se vratim u mjesto gdje sam odrastao, obuzme me umor. Kao da sam se pretvorio u bankomat, neprestano bombardiran molbama i molbama onih iz moje blizine. Prilijepe se za mene kao neželjeni ukrasi na drvetu. Iznenadni dolazak dalekih rođaka i novopronađenih članova obitelji koji sada na mene gledaju kao na vrijednu imovinu nedvojbeno je iscrpljujući. Svi me žele pozdraviti, zagrliti, pa i gnjaviti, a sve u želji da nabave neke njemačke slatkiše. Kao da vjeruju da je Bosna lišena takvih slatkih užitaka.
- Po povratku iz nedavnog posjeta zemlji porijekla, namjerno sam odlučio pohraniti BMW koji sam prethodno posjedovao i koji sam kupio u svoju osobnu garažu. S obzirom na to da uglavnom ovisim o vlaku za svoja svakodnevna putovanja unutar Njemačke, a odlučujem koristiti svoj bicikl za izlete na lokalno tržište, iskoristio sam priliku da posvetim znatnu količinu vremena preciznom glancanju vozila. Kako bih još više podigao njegovu vizualnu privlačnost, donio sam svjesnu odluku o nabavi novih naplataka i presvlaka za sjedala, što je u konačnici dalo osvježenu i besprijekornu estetiku.
U kontekstu “Al Jazeere”, pojedinac porijeklom iz BiH dao je uvid u izazove s kojima se susreću pripadnici bh. dijaspore kada razmišljaju o povratku u domovinu.
U Bosni je jedan velikodušni pojedinac odlučio podijeliti svoju mjesečnu novčanu pomoć kako bi podržao svoje nezaposlene rođake. Nažalost, čak i oni koji imaju posao ili primaju mirovine teško podmiruju osnovne životne potrebe. Čini se da postoji neutemeljeno vjerovanje da ova osoba posjeduje nekakvu magičnu sposobnost rješavanja svih financijskih problema. Unatoč njihovim naporima da objasne naporan rad koji su uložili, čini se da se njihova objašnjenja ne čuju. Postoji pogrešno mišljenje da je život u inozemstvu izjednačen sa životom pun luksuza i bogatih resursa. Međutim, stvarnost je da se ta osoba osjeća iscrpljeno i iscrpljeno jer se na nju stalno gleda kao na bankomat od kojeg se uvijek očekuje da pruži financijsku pomoć.
Nadalje, primijećeno je da sunarodnjaci koji žive u inozemstvu pribjegavaju dobivanju skromnih kredita prije svog godišnjeg posjeta Bosni. Ova praksa pridržava se normi zajednice i ispunjava neprestane zahtjeve članova uže i šire obitelji. Na godišnjoj osnovi, bosanskohercegovačka dijaspora daje približno 1,75 milijardi eura, što je ekvivalentno značajnim 30 posto ukupnog nacionalnog BDP-a.
Adnan, koji je nedavno doživio stravičan incident na “domovinskom odmoru”, izražava nezadovoljstvo načinom na koji se prema njemu postupa. Osjeća da se njegova vrijednost priznaje samo kada pruža financijsku pomoć, inače ga se smatra običnom osobom ili posrednikom. Adnan primjećuje da mu se iza leđa rugaju, pogotovo kada on i drugi dijasporci uđu u kafić. Prepričava slučajeve u kojima su davali pogrdne komentare o svom odijevanju ili naglo napuštali ustanovu. Osim toga, otvoreno kritiziraju svoje naglaske kada se strane riječi uključe u njihov razgovor. Ovi susreti naveli su Adnana da donese odluku da se privremeno udalji od svoje domovine.
