– Ima onih koji vjeruju da su događaji u životu samo slučajni, ali možda je zapravo sudbina ta koja nas vodi na naše predodređene staze. Jednostavno, nikada ne možete da busete sigurni u neke stvari, jer nikada ne znate šta vam sudbina donosi. Sljedeća priča je odličan primjer ovog fenomena.
Po povratku iz škole, Trish, 18-godišnjakinja, naletjela je na svoju onesviještenu majku izvaljenu po podu. Užurbano je odložila školsku torbu na kuhinjski pult, hitno je pokušala da stupi u kontakt sa majkom, ali je dočekala tišinu. Tada je otkrila uznemirujuće stanje svoje majke. Bez oklijevanja, Trish je pozvala 911, s olakšanjem što je otkrila da njena majka još uvijek diše. Ipak, u tom trenutku, Trish nije bila svjesna predstojećih događaja koji će se odvijati.
Nakon što je Trishina majka doživjela moždani udar, ostala je s iscrpljujućim posljedicama. U nemogućnosti da nastavi raditi, njena ušteđevina je brzo iscrpljena medicinskim troškovima. Trisha je shvatila da su njene težnje za obrazovanjem sada nedostižne. Na njoj je bilo da preuzme teret i osigura zaposlenje, jer je ušteđevina njene majke bila potpuno iscrpljena. Budućnost njihovog života počivala je isključivo na Trišinim plećima.
Čin obezbjeđivanja zaposlenja
Život u malom gradu predstavljao je izazov za Trish i njenu majku kada je u pitanju pronalaženje posla. Kako bi osigurala posao, Trish je morala biti otvorena za svaku priliku koja joj se ukazala. Jednog dana, dok je pregledavala lokalne novine, naišla je na oglas za mjesto sobarice. Unatoč nevoljkosti, odlučila je iskoristiti šansu i prijaviti se. S ograničenim mogućnostima, pozvala je telefonski broj naveden u oglasu i otkrila da je to mjesto u poznatoj rezidenciji za imućne starije žene. Vlasnica kuće je slučajno bila gospođa Džonson, poznata ličnost u njihovoj bliskoj zajednici. Međutim, treba napomenuti da je gospođa Johnson bila slijepa.
Nakon što je zbog ulja koje je opeklo u potpunosti izgubila vid, postala je poznata po svom neljubaznom držanju. Sally, domaćica gospođe Johnson, zakazala je intervju za Trish kasnije tog dana. Trish je uzdahnula, zahvalna na prilici da radi. Samo se nadala da se gospođa Džonson prema njoj neće prestrogo ponašati.
Trish se kretala vijugavim putevima u ostarjelom vozilu svoje majke, da bi na kraju stigla do raskošnog kvarta u kojem je boravila gospođa Johnson. Ova ekskluzivna enklava na vrhu brda bila je Trishina lokacija iz snova koju treba nazvati domom. Odlučno je prišla ulaznim vratima i udarila zglobovima prstiju o njih. Sali, prijateljskog lica, pozdravila ju je i uvela u elegantnu dnevnu sobu, gde je gospođa Džonson sedela i pijuckala čaj. Trish je shvatila važnost ostavljanja pozitivnog prvog utiska, jer od toga ovisi njen posao. Srdačno pozdravivši, Trish se predstavila starijoj ženi, koja je izrazila divljenje zbog njenog prijatnog glasa.
Suprotno glasinama o njenom neprijatnom držanju, gospođa Džonson nije delovala ni užasno ni razdražljivo. Pobuđena radoznalost, Triš se raspitivala o godinama unuke gospođe Džonson, na šta je starica rekla da će oboje uskoro proslaviti 19. rođendan. U želji za više informacija, Trish je istraživala gdje se unuka nalazi, ali se držanje gospođe Johnson promijenilo, a ruke su joj drhtale od vidljive nevolje. Upozorila je Trish da ne ulazi u njene lične poslove, ali je pristala da joj odobri probnu sedmicu u kući. Preplavljena uzbuđenjem, Triš je željno očekivala početak svog novog poglavlja, koje je trebalo da počne sledećeg dana.
Sedmica posvećena testiranju i evaluaciji.
Tokom te određene sedmice, Trish je uložila veliki trud u svoj rad, što se činilo da se svidjelo gospođi Johnson. Međutim, Trish nije mogla a da ne primijeti odsustvo gospođe Johnson četvrtog dana u kući. Znatiželja koja ju je nadvladala, prišla je Sally da se raspita o tome gdje se nalazi gospođa Johnson. Sally je tada otkrila da je to bio dan kada je njena kćerka umrla, što je bila godišnja pojava koja je dovela do zatvaranja gospođe Johnson. Trish, zatečena ovim otkrićem, u početku je pretpostavila da je preminula unuka gospođe Džonson. Trish je nastavila sa dijeljenjem sažetog izvještaja o vlastitom porijeklu, s detaljima o tome kako se njena kćerka uplela u problematičnu gomilu, što je rezultiralo ranom trudnoćom u dobi od 15 godina.
Na kraju je njena kćerka donijela tešku odluku da da dijete na usvajanje , ali nažalost, doživjela je tragičan kraj u saobraćajnoj nesreći. I sama Triš je takođe bila usvojena, zbog čega je razmišljala o svom bogatstvu što je imala majku punu ljubavi. Sljedećeg dana, Trish je nastavila svoju radnu rutinu, samo da bi je zaprepastio glasan tresak koji je dopirao iz sobe gospođe Johnson. Požurivši joj u pomoć, Trish je pronašla stariju ženu na kolenima, pokušavajući da povrati pale sliku. Sa zabrinutošću u glasu, Trish joj je ponudila pomoć i raspitivala se o značaju slike. Nakon što je preokrenula okvir, Trish je začuđeno uzdahnula. Na njeno iznenađenje, fotografija prikazuje mlađu verziju nje same.
- Naravno, bila je zbunjena i prišla je starijoj ženi, pitajući se zašto posjeduje njenu sliku. Gospođa Johnson je djelovala jednako zbunjeno. Trish je nastavila s pojašnjavanjem da je dijete na fotografiji zaista ona. Preplavljena emocijama, gospođa Džonson je počela da plače. “Ako je to što kažeš istina, to znači da si ti moja davno izgubljena unuka!” Trish je još jednom uzdahnula, otkrivajući svoje usvojenje gospođi Johnson. Nakon trenutka razmišljanja, gospođa Džonson je pristala da se podvrgne DNK testu sledećeg jutra.
DNK analiza je bez sumnje potvrdila da je Trish zaista unuka gospođe Johnson. Preplavljena radošću, starija žena je insistirala da se Triš i njena majka odmah presele u njen dom, uveravajući ih da više ništa ne želi. Trish nije mogla a da ne povjeruje da ju je sudbina dovela baš do te kuće. Sa svojom majkom koja se sada nastanila i dobija vrhunsku negu, Triš je konačno mogla da ostvari svoj životni san o studiranju, san za koji je dugo verovala da je nedostižan. I, što je najvažnije, gospođa Džonson više nije bila opterećena usamljenošću.
