Verica Rakočević, modna dizajnerica koja nadilazi svojih 78 godina, zrači bezvremenskom energijom koja promatrače prenosi u pedesete godine prošlog stoljeća. Njezin besprijekoran izgled i bezgranična vitalnost nepogrešivi su. Nedavno je, pak, njezin stajling u javnosti doista izazvao pozornost. Verica je potaknula veliku raspravu kada je podijelila fotografiju na kojoj se nalazi u raskopčanom sakou, košulji ili grudnjaku. Ova odvažna slika bila je uparena sa značajnom porukom: “Prigrlite svoje autentične emocije, čak i ako se nađete sami u njima” – upečatljiv citat Henrija Michauxa.
Obožavatelj, koji se divio njezinom besprijekornom modnom osjećaju, nije se mogao suzdržati od pitanja o njezinoj tajni održavanja klasičnog izgleda. Prije više od deset godina Verica je dospjela u javnost kada se udala za tri desetljeća mlađeg skladatelja Veljka Kuzmančevića. Kako su godine prolazile, u javnosti su postali jedan od najomiljenijih parova. Verica prihvaća protok vremena i ponosi se njime, unatoč značajnoj razlici u godinama. Takav stav očituje se iu neobrađenim fotografijama koje objavljuje na svom Instagramu, a koje ističu njezinu autentičnu ljepotu bez korištenja Photoshopa. Jako me zabavlja kada se rasprava okrene na temu starosti.
Za žene je dob naizgled postala značajan problem, često popraćen strogim osudama. Smatram da je prilično uvredljivo kad me zovu “baka”, iako se smatram živahnom i aktivnom. Iako njegujem svojih šest prekrasnih unučadi, za ženu u četrdesetima je obeshrabrujuće kad me zovu “baka”. Suosjećam sa svim ženama koje osjećaju isto. Zanimljivo je da se muškarce u pedesetim godinama rijetko naziva djedovima. Titula bake i djeda trebala bi se dodjeljivati samo onima koji stvarno imaju unuke. Pravu mladost ne određuje broj proživljenih godina, već vitalnost i sposobnost stvaranja. Mladost je, kako zgodno reče Rakočević, doista stanje duha.
DODATNI SADRŽAJ:
Englezima se na ovim prostorima itekako ljudi smiju zbog toga što jako puno konzumiraju čaj. Međutim, bilo koji čaj, jako je zdrav po ljudski organizam, i puno je bolja opcija od kafe koju toliko volimo….
- Godine 1770. kapetan James Cook i njegova grupa istraživača iz Britanske kraljevske mornarice došli su do izvanrednog otkrića u vezi s ljekovitim svojstvima biljke čajevca, znanstveno poznate kao Melaleuca alternifolia. Ovo važno otkriće dogodilo se dok su istraživali australsku obalu, u blizini današnjeg užurbanog grada Sydneya.
Dok su prolazili ovim prostranim kontinentom, naišli su na brojna visoka stabla ukrašena lišćem koje je ispuštalo ugodan i mirisan miris. Aboridžini, domorodački narod Australije, kroz povijest su ispričali opširne priče o ljekovitim prednostima ovog drveća. Stoljećima su se listovi čajevca cijenili i koristili za liječenje posjekotina i rana. Aboridžinska tradicija drži da kada se znatna količina ovog lišća unese u obližnje lagune, ulje koje oni posjeduju stvara izvanredno ljekovito sredstvo.
Oblozi napravljeni od ovih listova pokazali su se vrlo učinkovitima u borbi protiv raznih kožnih infekcija, uključujući i one vrlo teške. Nakon što je otkrio ljekovita svojstva ovog stabla, kapetan Cook ga je nazvao “stablo čaja”. Tijekom 19. stoljeća, kada su se Europljani počeli doseljavati u Australiju, čajevac je postao popularan kao lijek u tradicionalnoj medicini, posebno poznat po svojoj sposobnosti liječenja rana, opeklina i raznih kožnih bolesti.
U narednim desetljećima 1970-ih i 1980-ih stvorene su plantaže čajevca kako bi se podržala velika proizvodnja ulja čajevca. Izvanredna učinkovitost ulja čajevca, ili Melaleuca alternifolia kako se znanstveno naziva, podigla je njegovu reputaciju traženog prirodnog antiseptika. Istraživanja su pokazala da je ovo eterično ulje nevjerojatnih trinaest puta jače od fenola, koji se nekada smatrao standardnim antiseptikom. Važno je napomenuti da je ovo ulje u potpunosti netoksično i posjeduje iznimnu kvalitetu da ne iritira kožu.
