– Za danas nam dolazi jedna modna priča iz Srbije, a govorićemo o Verici Rakočević. Dovoljno je da samo pogledate neke od njenih kreacije, i baš sve će da vam bude jasno. Samim time, i ona sama kao ličnost mora da bude posebna i drugačija….
Verica Rakočević, 78-godišnja modna dizajnerica koja prkosi svojim godinama, nosi energiju koja je zauvijek mlada i vraća promatrače u pedesete godine prošlog stoljeća. Njezin besprijekoran izgled i neograničena vitalnost govore sami za sebe. No ono što je nedavno stilizirala doista ju je učinilo zapaženom u javnosti. Verica je sve šokirala kada je objavila sliku na kojoj nosi jaknu ispod koje nema ništa, čak ni košulju ni grudnjak. Podebljana slika bila je naslovljena ovim riječima:
“Prigrlite svoje autentične emocije, čak i ako se nađete sami u njima” – snažne riječi pripisane Henriju Michauxu. Obožavatelj koji je primijetio njezin izvrstan i besprijekoran ukus za modu javio se i pitao u čemu je tajna njezina tako bezvremenskog izgleda. Verica je prije više od deset godina dospjela na naslovnice nakon što se udala za tri desetljeća mlađeg skladatelja Veljka Kuzmančevića. No s vremenom su postali jedan od najomiljenijih parova u javnosti. Verica je možda puno starija od njega, ali prihvaća te godine koje prolaze i ponosno ih nosi.
Njezine slike na Instagramu jasan su odraz te iste misli: sirove fotografije koje pokazuju njezinu prirodnu ljepotu bez ikakve pomoći Photoshopa. Volim kad godine dođu. To je veliki problem za žene jer dobivaju mnogo kritika. Ja, činim veliki izuzetak kada me zovu baka. Ne sviđa mi se riječ — zvučim tako staro, a zapravo sam tek u četrdesetima. Stojim uz te žene. Nikada se ne dogodi da čovjeka od pedeset godina vidite kako ga zovu djedovi. Baka i djed je samo riječ ako imate unuke. Godine ne određuju tko je mlad. Stvaranje mladosti se stvara snagom, pjesnički je rekao Rakočević.
ZDRAVLJE:
ČAJ Godine 1770. kapetan James Cook i tim znanstvenika na britanskoj kraljevskoj mornarici dok su bili na ekspediciji da istraže obalu Australije gdje se sada nalazi Sydney naišli su na nevjerojatna ljekovita svojstva stabla čaja, znanstveno poznatog kao Melaleuca alternifolia.
Veliko otkriće dogodilo se u zemljama danas poznatim kao Sydney kada su istraživali obale ovog kontinenta-otoka; pronašli su mnogo visokih stabala s lišćem koje je imalo vrlo ugodan miris. Mnogo prije nego što je moderna medicina stigla u Australiju, Aboridžini su jedni s drugima dijelili detaljne anegdote o ljekovitim svojstvima ovih stabala. Listovi čajevca stoljećima su bili cijenjeni dar i koristili su se za liječenje rana i posjekotina. Kada velika količina ovog lišća padne u lagunu prema aboridžinskoj tradiciji, iz ulja koje sadrži stvara se moćna ljekovita tvar.
Moć obloga napravljenih od ovog lišća bila je vrlo jaka, sposobna se učinkovito boriti protiv čak i mnogih kožnih infekcija – uključujući i one ozbiljnije. Kada je kapetan Cook otkrio njegova ljekovita svojstva, nazvao je ovo drvo “stablo čaja”. Kako je europsko naseljavanje počelo u Australiji tijekom 19. stoljeća, čajevac je široko prihvaćen u tradicionalnoj medicini kao učinkovito sredstvo za zacjeljivanje rana, upalu opeklina i razna dermatološka stanja temeljena na lokalnim vjerovanjima.
U sljedeća dva desetljeća, tj. 1970-ih i 1980-ih, nastale su plantaže čajevca za potrebe masovne proizvodnje ulja čajevca. Ulje čajevca neizmjerno je snažan prirodni antiseptik. dobiva se iz biljke Melaleuca alternifolia. Znanstvena istraživanja su dokazala da je njegovo eterično ulje trinaest puta jače od karbolne kiseline, koja je ranije bila priznata kao standardni antiseptik. Nevjerojatno, ne samo da nije otrovan, već ima i ovo jedinstveno svojstvo – da ne iritira kožu.
