– Pojam Partizanskih filmova u bivšoj Jugoslaviji, uglavnom je bio povezan sa par glumaca, a jedan od dječaka koji se tada pojavio u to vrijeme bio je Slavko Štimac. Od tada je postao sinonim za 2 Svjetski rat, baš kao i Ljubiša Samardžić i Bata Živojinović.
Godine 1972. Slavko Štimac na glumački je put krenuo s nepunih jedanaest godina, debitirajući u filmu “Vuk samotnjak”.
Štimac je posebnom prilikom otkrio da mu se život neočekivano preokrenuo kada je filmska ekipa posjetila njegovu školu u potrazi za djecom za svoj film, što je dovelo do potpune transformacije. Različitim ulogama spada u ograničeni broj glumaca čijem je razvoju publika u bivšoj Jugoslaviji imala priliku svjedočiti.
Unatoč tome što nikad nije upisao Fakultet dramskih umjetnosti, Slavko Štimac ostavio je trajan trag u našoj filmskoj industriji. Pobrojati sve uloge koje je preuzeo od djetinjstva pokazalo se kao izazovan zadatak, a naslovi poput “Varljivo ljeto 68”, “Posebno obrazovanje”, “Sjećaš li se Doli Bel” i “Underground” samo su djelić slavu koju je stekao.
Kada nije nastupao, omiljeni vodeći glumac regije nastojao je voditi skromnu i privatnu egzistenciju, rijetko dajući intervjue tijekom svoje duge karijere.
Slavko Štimac od 1997. godine živi u skladnoj zajednici sa suprugom Vesnom Golubović. Prije toga bio je u braku s Majdom Vojniković s kojom ima sina Vida. Intrigantan je podatak da su se obje Štimčeve partnerice bavile umjetničkim poslom, točnije slikarstvom. Začudo, glumac je ostao šutljiv o umjetničkim nastojanjima svojih voljenih.
Slavko Štimac danas slavi 63. rođendan, a vrijedi istaknuti da je prošle godine uvršten na popis umjetnika kojima je Vlada Srbije dodijelila nacionalnu mirovinu.
Vlada Srbije je na sjednici prihvatila prijedlog Komisije za dodjelu priznanja pojedincima za izniman doprinos nacionalnoj kulturi.
Prema pisanju Kurira, redovnu mirovinu poznatu kao nacionalna dobit će dvadesetak umjetnika, među kojima su Aleksandar Berček, Slavko Štimac, Radoš Bajić i Dejan Savić, uz doživotnu naknadu od 64.730 dinara. S druge strane, izdanak Slavka Štimca karijeru je ostvario u području ekonomskih znanosti i sada je diplomirani doktor.
Slavko Štimac, iako nikad nije pokušao upisati Fakultet dramskih umjetnosti, ostavio je neizbrisiv trag u našoj filmskoj industriji. Mnoštvo likova koje je tumačio od svojih ranih godina teško je kvantificirati, a “Varljivo ljeto 68”, “Posebno obrazovanje”, “Sjećaš li se Doli Bel” i “Underground” samo su neki od primjera djela koja su potaknula njega do slave.
Kada nije na pozornici, omiljeni vodeći glumac regije tražio je skromnu i privatnu egzistenciju, rijetko dajući intervjue tijekom svoje duge karijere.
Od 1997. Slavko Štimac u blaženoj je zajednici sa suprugom Vesnom Golubović. Prije toga bio je u braku s Majdom Vojniković s kojom ima sina Vida. Intrigantno je primijetiti da obje Štimčeve partnerice imaju zajedničku strast prema umjetnosti, točnije slikarstvu.
Suprotno putu svojih roditelja, Slavkov jedini potomak, četrdesetogodišnjak Vid, nije naslijedio njihove težnje. Iako je rođen u Beogradu, najveći dio života proveo je izvan domovine. Zajedno s majkom, preselio se u Amsterdam 1992., gdje je stekao temeljno obrazovanje iz ekonomije prije nego što je konačno stekao doktorat u Berlinu.
U rijetkom medijskom istupu otvoreno se osvrnuo i na svog sina Slavka Štimca koji je kao dječak rano debitirao pred kamerama. U ovom trenutku izrazio je olakšanje i zahvalnost što Vid nije poželio usporedivu profesionalnu sudbinu.
- Značajan je to uteg za malo, emocionalno krhko biće koje još uvijek sazrijeva. Djeca su nedvojbeno neophodna u filmovima kako bi doprinijela narativu, ali ne čudi što je zapadna filmska industrija oprezna u tom pogledu. Brojni su slučajevi u kojima su životi djece glumaca pretvorenih u megazvijezde nepopravljivo oštećeni. Taj je fenomen nedvojbeno povezan s golemim pritiskom koji se vrši na ove mlade pojedince. Ogroman je to teret koji ta sićušna bića nisu spremna shvatiti.
