Svemir je definitivno najneistraženija tema koja postoji na svijetu. Naime, niko ne zna koliko je on u stvari dubok, i smatra se da je beskonačan. Mi danas govorimo o čovjeku koji je odjednom proživio čak 3 mjeseca u svemiru, evo i njegovoga iskustva….
U nastavku današnjeg članka raspravljat ćemo o svemiru i istraživati razne ekspedicije koje su se odvažile na put u svemir. Osim toga, neke od ovih misija pružile su uvid u prirodu postojanja izvan našeg planeta i kakav bi život mogao biti na nebu. Ron Garan, istaknuti bivši NASA-in astronaut, posvetio je više od pet mjeseci kruženju oko Zemlje, tijekom kojih je promatrao fenomene koje nitko drugi na planetu nije primijetio.
- Poznat po svojim iznimnim doprinosima istraživanju svemira, Garan je svoju karijeru iskoristio za zagovaranje pozitivnih promjena na Zemlji. Njegove inicijative služe kao inspiracija brojnim pojedincima, njegujući vjeru u potencijal za globalnu suradnju i održive inovacije. Posvetio je nevjerojatnih 178 dana svojim putovanjima svemirom, tijekom kojih je razradio transformativnu prirodu iskustva u svojoj knjizi “Orbitalna perspektiva: lekcije u sagledavanju velike slike s putovanja od 71 milijun milja”. Ovo je putovanje znatno promijenilo njegovu percepciju svetoga. U raspravi s ‘Big Think’, Garan je primijetio:
“Promatrao sam živahno pulsiranje biosfere, prošarano životom u blistavoj duginoj boji.” Dok me moja akademska zanimanja nisu odvela u ekonomiju, očito je da sustavi koje su stvorili ljudi smatraju svim aspektima postojanja, uključujući mehanizme za održavanje života planeta, samo elementima unutar globalne ekonomije. “Onog trenutka kada zemlja nestane i svemir postane vidljiv, očito je da smo uhvaćeni u zamku zablude.” Naknadno je razradio razloge koji stoje iza njegove promjene gledišta. Fenomen poznat kao “efekt gledanja” sažima značajnu transformaciju kroz koju prolaze astronauti nakon što su svjedočili planetu koji visi usred prostranstva svemira. Ovaj susret je sličan upaljenoj žaruljici, koja rasvjetljava našu duboku međupovezanost i međusobno oslanjanje.
“Čovječanstvo pluta u tami, opažajući samo ograničeni fragment stvarnosti”, tvrdi on. Nabrojao je elemente koji pridonose našim poteškoćama u suočavanju s nadolazećim izazovima. „Često pretpostavljamo da shvaćamo cjelinu situacije, a naše percepcije otkrivaju samo fragmentarni pogled. To nedovoljno razumijevanje cjelovite slike otežava našu sposobnost suočavanja s brojnim izazovima.
Trenutačno naše društvo snosi značajne troškove zbog određenog faktora koji koči našu sposobnost pronalaženja rješenja: našeg neuspjeha da prihvatimo odgovarajuću perspektivu i izravno se suočimo s izazovima. Crpeći iz svojih iskustava u svemiru, Ron Garan formulirao je ideju orbitalne perspektive, koju je nazvao “pozivom na akciju”. Pozvao je pojedince da usvoje način života koji daje prednost dobrobiti čovječanstva u cjelini ispred interesa gospodarstva i društva. Garanovo izvanredno putovanje započelo je 30. listopada 1961. u New Yorku, gdje je rođen; on je bivši pilot, inženjer i astronaut koji je sudjelovao u brojnim ključnim NASA-inim misijama.
Prije nego što je započeo svoju karijeru astronauta, stekao je diplomu prvostupnika i magistra zrakoplovnog inženjerstva, akreditacije koje su mu omogućile da ispuni ulogu pilota borbenog zrakoplovstva u Zračnim snagama Sjedinjenih Država. Godine 2000. Ron Garan je izabran da postane astronaut i nakon toga je započeo rigoroznu obuku. Njegov inauguracijski izlazak u svemir dogodio se 2008., tijekom kojeg je djelovao kao stručnjak za misiju STS-124, misiju koja je uspješno uključivala isporuku i instalaciju ključne komponente za japanski laboratorijski modul na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS).
