– Za ovaj vikend idemo sa jednom temom koja je povezana sa zdravljem, a koja može da bude korisna baš svakome. Jednostavno, neke bolesti koje su jako opasne, znaju da obuzimaju jednu osobu godinama a da toga uopšte nisu niti svjesni. Sljedeća priča, više je nego poučna i korisna.
Suprug Joy Winsroy, Les, počeo je ispuštati sve neugodniji miris, što ju je navelo da se suoči s tim problemom više puta. Posebno je izrazila svoje nezadovoljstvo njegovim higijenskim navikama i zahtijevala hitnu akciju kako bi se situacija popravila. Uprkos Lesovom neprestanom insistiranju na njegovoj nevinosti, nisam mogao zanemariti uvredljiv miris koji je ispunio prostoriju. Od silnog smrada sam se osjećao nemirno i nisam mogao pronaći utjehu.
- Tokom otvorenog i iskrenog intervjua za CNSNews, Joy je otvoreno govorila o svojoj nelagodi i ogromnom prisustvu neprijatnog mirisa koji ju je okruživao. Motivirani dubokom željom da otkriju istinu, odlučili su da potraže savjet od medicinskog stručnjaka, što je dovelo do dijagnoze Parkinsonove bolesti koja je promijenila život Wesa. Na svom putovanju u borbi protiv ovog izazovnog neurodegenerativnog stanja, Joy i Wes su pronašli utjehu u grupama podrške, gdje su otkrili osjećaj udobnosti među ostalima koji se suočavaju sa sličnim borbama. Na ovim grupnim sesijama, Joy je iskusila osjećaj déjà vua kada je prepoznala poznati miris koji je izbijao iz njenog partnera. Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje, stručnjaci specijalizirani za Parkinsonovu bolest proveli su niz testova fokusiranih na čulo mirisa, koje je Joy uspješno obavila bez ikakvih poteškoća.
Kroz nedavna naučna otkrića, stekli smo uvid u suptilne transformacije koje se dešavaju na našoj koži za koje se sada razumije da su povezane s Parkinsonovom bolešću, pružajući objašnjenje za Joyin trajni neobičan miris. Opremljeni ovim razumevanjem, sada posedujemo sposobnost da identifikujemo ovu hroničnu bolest u njenim početnim fazama. Dr Džejms Parkinson, engleski lekar, prvobitno je okarakterisao Parkinsonovu bolest (PD) 1817. godine kao „drhtavu paralizu“, progresivno stanje koje utiče na centralni nervni sistem.
Tek 1960-ih naučna zajednica je došla do revolucionarnog otkrića u vezi s patološkim i biohemijskim promjenama koje se javljaju u mozgu osoba s Parkinsonovom bolešću. Ovo otkriće bilo je ključni trenutak u napretku efikasnih tretmana za ovo stanje. Tipično, degenerativne promjene su koncentrisane u specifičnoj regiji mozga poznatom kao supstancija nigra, koja igra ključnu ulogu u proizvodnji dopamina, neurotransmitera ključnog za preciznu koordinaciju pokreta. Istaknuta karakteristika Parkinsonove bolesti je značajno smanjenje dopamina, što dovodi do manifestacije simptoma koji se obično primjećuju kod osoba s dijagnozom PD. Primarni ciljevi u liječenju Parkinsonove bolesti (PD) su efikasno upravljanje simptomima, minimiziranje ili sprječavanje svih potencijalnih dugoročnih štetnih efekata povezanih s liječenjem, te usporavanje ili zaustavljanje napredovanja bolesti.
U nedavnim kliničkim ispitivanjima otkriveno je da je postizanje boljih ishoda moguće davanjem prioriteta upravljanju simptomima, a ne samo koncentriranjem na napredovanje bolesti ili neuroprotekciju. Iako je Parkinsonova bolest progresivno i neizlječivo neurološko stanje, još uvijek se može efikasno liječiti lijekovima, omogućavajući pojedincima da održe životni vijek uporediv s životnim vijekom opće populacije, posebno kada se koriste moderni lijekovi.
BONUS PRIČA:
- Prisustvo neprijatnih aroma ima sposobnost da značajno odvrati i poremeti naša čula, što rezultira nepovoljnim čulnim susretom. Ovi mirisi mogu biti različitog porijekla i često funkcionišu kao indikatori nečistoća, supstanci koje se raspadaju ili bioloških procesa. Udubimo se u neke fundamentalne aspekte mirisa: brojni izvori, uključujući smeće, pokvarenu hranu, plijesan, bakterije, dim, hemikalije, ljudski ili životinjski otpad i zagađivače iz okoliša, mogu uzrokovati mirise. Neprijatne arome mogu štetno uticati na okolinu, što dovodi do pogoršanja kvaliteta vazduha. Ovi mirisi mogu izazvati nelagodu, iritaciju nosnih prolaza, grla i očiju i mogu izazvati alergije kod osjetljivih osoba. Održavanje čistoće i higijene igra ključnu ulogu u upravljanju mirisima.
Redovno održavanje čistoće u prostorijama, uključujući pranje posteljine i posteljine, te pravilno odlaganje otpada i smeća, od najveće je važnosti. Efikasne procedure upravljanja otpadom, kao što su odvajanje otpada, reciklaža i odgovarajuće odlaganje na deponijama ili objektima za tretman otpada, od suštinskog su značaja za prevenciju neprijatnih mirisa. Osim toga, regulacija razine vlage u prostoriji je ključna kako bi se spriječio rast plijesni i bakterija, što može dovesti do razvoja neugodnih mirisa. Održavanjem optimalnog nivoa vlažnosti može se efikasno sprečiti pojava neprijatnih mirisa.
Kako bi se poboljšao kvalitet zraka u prostoriji, neophodno je redovno provjetravati prostor, eliminirajući sve neugodne mirise i revitalizirajući atmosferu. To se može postići otvaranjem prozora ili korištenjem klima uređaja sa funkcijom ventilacije. Iako mirisni osvježivači, dezodoransi, svijeće i difuzori mogu privremeno prikriti neugodne mirise, oni ne nude trajno rješenje za njihovo uklanjanje. Da bi se postigao trajni lijek, neophodno je identificirati i riješiti osnovni uzrok neugodnog mirisa. Neprijatni mirisi mogu ukazivati na različite probleme, ali održavanjem odgovarajuće higijene, efikasnim upravljanjem otpadom i efektivnom kontrolom životne sredine, njima se može uspešno upravljati ili iskoreniti.
