– Na društvenim mrežama se svakodnevno mogu pronaći razne priče, koje se mogu porediti sa holivudskim filmovima. U nekim situacijama ni najveći producenti ne bi mogli da izmisle takav scenario, poput ovoga današnjega….
Obojici je bio težak rastanak. Zaprosio me prije odlaska, ali sam ga odbila jer se nismo dugo poznavali, što sam mu spomenula i on je to shvatio u dobrom smislu riječi, ali i tužno. Naša su pisma bila česta u prolazu. Radovala sam im se. – Sumnjičio me za nevjeru. Dina se uključila. Njezina prva ljubav pronašla ju je više od 40 godina kasnije; otkrila je da su sada prijatelji na Facebooku. “Upoznala sam ga kada sam imala 17, a on 20; počeli smo se slagati nakon slučajnog susreta.
- Oboje smo bili u srednjoj školi, a ljudi oko nas govorili su da smo najljepši par na jugu. “Bila je to ljubav koju smo dijelili, a kako smo cijenili svaki trenutak koji smo proveli zajedno, upoznao me sa svojom obitelji koja nas je uvijek srdačno primala kad god smo dolazili u posjet. Isto tako, moja obitelj je voljela njega i on njih”, rekla je Dina. (Shutterstock foto: Jugoslavija) Čovjek kojeg je Dina voljela morao je ići na odsluženje vojnog roka. Prije odlaska ju je zaprosio i zamolio da mu bude supruga, no ona nije prihvatila njegovu prosidbu. Bio je to bolan rastanak za oboje.
Na izlasku me zaprosio za brak, ali sam odbila jer se ne poznajemo dobro, kako sam mu rekla. To ga je malo rastužilo, ali je razumio i prihvatio moje stajalište. Dopisivali smo se pismima koja su često sa zebnjom iščekivala jedno drugo. – Mislio je da sam nevjerna – dodala je Dina. Nema potrebe objašnjavati emocije koje su me obuzele dok sam čitao njegova pisma. Plakao sam svaki put, kad je došla kući na odmor i morali smo se rastati – oboje smo plakali, zavjetujući se na vječnu ljubav.
Sve je bilo kao u ljubavnom filmu dok nije stiglo jedno njegovo pismo. Napisao mi je da to nije istina i pitao me odakle mi takva ideja. Ne znam tko mu je to rekao, ali netko jest. Dina je mislila drugačije: njegovo ju je pismo duboko dirnulo, toliko da je tih dana hodala u suzama. “Rekao je da me netko vidio kako hodam gradom s dječakom u naručju. Plakala sam danima, a srce mi se stezalo od bola”, otkrila je. Kad se vratio iz vojske, moja mlađa sestra me neočekivano pozvala iz kuće jer je stajao vani i htio razgovarati sa mnom. Međutim, Dina nije htjela izaći i razgovarati s njim. Godine tuge, boli i agonije su dolazile i prolazile.
Izjedala ju je praznina u srcu kad je kroz lozu – dok je radila u istoj tvrtki u kojoj je radila i njegova sestrična – saznala da se oženio. Kako je vrijeme nastavilo izmicati od nje, on je svojoj kćeri poželio dobrodošlicu na svijet i dao joj ime koje je bilo namijenjeno njezinom djetetu. Dina je imala svoj dio kratkotrajnih ljubavnih afera, ali nijedna je nije mogla osloboditi okova čežnje za njim: svaki udvarač koji bi se pojavio uspoređivan je s idealiziranim muškarcem samog sebe. Dan za danom, godinu za godinom, živio sam u boli. Slučajno je njegov rođak radio sa mnom u istom uredu odakle sam saznao za posao; vijest o njegovoj ženidbi stigla je do mene preko ovog rođaka.
Očaj i pustoš toliko su zaogrnuli moje srce i dušu svojim stegom da je postalo teško disati. Godinama kasnije dobio je kćer i igrom slučaja dobila je isto ime kao moje. U mom osobnom životu bilo je nekoliko prolaznih veza, ali u svakoj sam mislila na njega, uspoređujući se sa svakom osobom koja mi se nađe na putu sve dok se Dina konačno nije udala za dobrog čovjeka. – Imam kćer. Nazvala sam je po sebi. Rekla je Dina, koja se na kraju udala za dobrog čovjeka. “Udvarao mi se jako zgodan izgled i vjenčali smo se.
U braku smo dobili dva sina i trudili smo se da naši sinovi imaju sve: ljubav i obrazovanje. Na kraju se to dogodilo.” Dina je ispričala svoju obitelj koja se tijekom rata preselila u Dansku. “Rekao je da želi razgovarati sa mnom. Razgovarali smo i sada smo prijatelji na Facebooku. Ja mu šaljem poruke, on meni šalje pjesme o našoj ljubavi. Priznajem: zavirila sam u njegove slike i postove prijašnjih godina, našla poneku poeziju vezanu uz davnu ljubav koja još nije zaboravljena. Želim mu sreću u budućnosti sa svojom obitelji – ali ta će ljubav za mene uvijek imati posebno mjesto – čini se da je sudbina bila protiv nas,” rekla je.
Odgovorio je da želi poslati poruku. Počeli smo se dopisivati i sada smo Facebook prijatelji. Šaljemo si poruke, a on mi šalje pjesme o našoj ljubavi. Priznajem, malo sam kopao po njegovim fotografijama i objavama iz prethodnih godina. Nalaz: pjesme o prošloj ljubavi koja je još u sjećanju. Poželjela sam mu sretnu budućnost s ljubavlju i njegovom obitelji. Ljubav je još uvijek tu u najdubljoj srži moga srca, iako nam sudbina nije bila naklonjena.
